Kako je izgledao stari tradicionalni komin!
Posuđe u vremenima naših baka i prabaka nije bilo ovako jednostavno kuhanje kao u današnja vremena. Brojne inox tave, lonci raznih oblika samo su jedan dio asortimana svake normalne današnje kužine ili kuhinje.
A što je sa tradicionalnom starom narodnom kužinom i starim posuđem kako je to izgledalo?
Kako su izgledali lonci u kojima se kuhalo generacijma i godinama prije modernih kućanskih aparata na našim područjima?
Nabrojat ću neke najčešće i one koje su bile svakodnevno korištene za pripremanje raznih jela te njihova tradicionalna stara pomagala.
Najbolje da krenemo s pečenjem koje se najviše koristilo.
Za pečenje kruha, krumpira i mesa rabila se črepnja izrađena od lima, okrugla oblika (krnji stožac), a uokolo imala je izbušene tri rupice za zrak.
Kava se pržila u brštulinu, malenome limenome valjku s dugačkom željeznom drškom i vratašcima kroz koja se ubacivala sirova kava. Brštulin bi se jednim krajem zakačio za kuku od komoštre, a kava se pržila okretanjem dugačke drške.
Da bi se ispekle ribe na žaru, koristile su se gradele slične roštilju, s četirima nožicama i dugačkom željeznom drškom. Za kuhanje hrane rabilo se posuđe, i to: laveč, uporić, kotlić, pinjata, štanjoda, teća, cura i lonci.
Laveč ili lavečić ovisno o veličini, bio je odgize (lijevana željeza), okrugla oblika s izbočenim dnom. Laveč je imao uše (uši) na kojima je bilo proveslo, polukružna željezna ručka, da se može objesiti o komoštru.
U laveču najčešće se kuhala palenta, ali i ostala hrana.
I uporić u obliku bačve bio je od lijevana željeza i težak. Dno uporića bilo je ravno, a zatvarao se hermetski. Poklopac uporića bio je od lijevana željeza u oblika kupole, a na vrhu imao je mali željezni čep koji je zbog velikoga pritiska vibrirao i ispuštao paru, pa se zato i nazivao uporićem, što znači mali parobrod. Uporić je imao proveslo na kome je visio na komoštri, a služio je za kuhanje mlijeka i juhe.
Kotol ili kotlić bio je izrađen od bakra s izbočenim dnom, imao je ručku za vješanje na komoštra, i služio je za kuhanje mlijeka i pravljenje sira.
Štanjoda od lijevana željeza bila je lakša od laveča i tanjih stijenki. Dno štanjode bilo je ravno, a poklopac od lijevana željeza. Koristila se za kuhanje maneštre, ali i ostale hrane. Pinjata je bila slična štanjodi, samo je bila laganija. Najčešće je izrađivana od aluminija, bačvasta oblika, s ravnim dnom. Kao i sve posuđe za kuhanje na ognjištu, imala je proveslo. Štanjoda je služila za kuhanje tjestenine i povrća.
Teća je bila od lijevana željeza raznih veličina, imala je tri noge da bi se ispod mogla staviti žeravica, te rep (dršku). Služila je za pripremanje brodeta i šuga ili zvaceta (gulaš), te za pečenje mesa.
Cura (tava) je bila izrađena od lima, okrugla oblika i raznih veličina s dugačkom drškom. Služila je za pripremanje jaja, krumpira i ribe. Poslije pojavile su se padeli (šerpenje) raznih veličina.
To je nešto od najčešće korištenog pribora za pripremu jela.
U nastavku vam donosim malenu galeriju slika …..
