U narodnoj predaji mjesec svibanj obično se smatra mjesecom ledenih svetaca. Kako u kojem kraju, tako postoji od tri do pet ledenih svetaca, a to su sveti Mamericije, 11. svibnja, sveti Pankreacije, 12. svibnja, sveti Servacije, 13. svibnja, sveti Bonifacije, 14. svibnja te sveta Sofija, 15. svibnja. Svi su ovi sveci bili biskupi i mučenici u četvrom i petom stoljeću, a zove ih se lednim svecima jer je narod zapazio da često sredinom svibnja zna biti hladno.
Ovih je dana često znalo biti i snijega, kojeg je narod nazivao frukci, a nerijetko je bilo i mraza. U narodu su se ovi dani čekali sa strepnjom jer je hladno vrijeme značilo uništavanje usijeva na poljima i vrtovima. Postoji i poslovica: ‘Sofija dopija’ što je značilo da se lijepo, proljetno vrijeme ustalilo tek nakon blagdana svete Sofije, 15. svibnja.
U nas su svi sveci dobro poznati osim svetog Mamericija koji se slabo spominje.
Sveti Pankreacije živio je s rodietljima u Rimu, gdje su prešli na kršćanstvo. Pankreacije je bio veliki zagovornik nove vjere te ju je širio gdje god je mogao. Međutim, kada je imao svega četnaest godina mučen je i ubijen u progonima kršćana cara Dioklecijana 304. godine. U Rimu danas postoji crkva koja nosi njegovo ime i u kojoj su njegovi ostaci.
Sveti Servacije je rođen u Armeniji, a mladost je proživio lakomisleno. Potom je hodočastio u Svetu Zemlju, gdje se zaredio za svećenika. Galima po Francuskoj je propovijedao kršćanstvo, a tri je puta hodočastio u Rim. Dok je molio na grobu svetog Petra, Petar mu je navodno darovao srebrni ključ. Kada se Servacije vraćao iz Rima zarobila ga je Atilina vojska, a samo se čudom izbavio iz tog zarobljeništva. Uz njega je vezano i niz drugih čuda te je bio veoma štovan u Srednjem vijeku. Jedno čudo je i to da je, dok je ležao na travi da se odmori, došao orao i krilima napravio sjenu da ga previše ne prži sunce. Također, kada je jednom bio žedan, svojim je štapom otvorio izvor u zemlji. U Maastrichtu postoji njegova crkva u kojoj su njegovi ostaci, a kažu kako njegov grob nikada ne prekrije snijeg iako je pao svuda okolo.
Sveti Bonifacije se rodio u Engleskoj, a kao odrastao zagovaratelj kršćanstva odlučio se za misije po Njemačkoj. Danas je on zašitnik Njemačke. Osnovao je mnogo benediktinskih samostana, posebice ženskih te opatija koje su mnogo radili za kulturu, gospodarstvo, graditeljstvo i mnoge druge grane. Bonifacija i njegove suradnike jednom je napala skupina razbojnika i sve ih poubijala osim jedne žene koja je vidjela kada su napali Bonifacija, a on je pokušao zaštiti glavu knjigom. Ta knjiga i danas je uz njegove ostatke u grobu u Fuldi.
Sveta Sofija živjela je u Milanu i bila je gorljiva kršćanka. Imala je tri kćeri, Vjeru, Ljubav i Nadu. Nakon što joj je umro bogati suprug, Sofija sa svoje tri kćeri odlazi u Rim kako bi postigla mučenički vijenac. Dok je vladao car Hadrijan otkrio je Sofiju i njezinu vjeru te je tražio da ona i njezine kćeri prinesu žrtvu rimskoj boginji Artemidi. To su odbile pa su bičevane i pogubljene mačem. Štovanje svete Sofije posebno je često u pravoslavnoj crkvi, gdje je njezin spomendan 30. rujna, ali je štuju i na zapadu i to 15. svibnja. U Švicarskoj, Austriji i južnoj Njemačkoj zovu je i ‘Hladna Sofija’ zbog hladna vremena koje često dođe oko toga datuma.
