Na Veliki četvrtak utihnu zvona te se u crkvenim obredima mjesto njih koriste drvene čegrtaljke.
Postavlja se Isusov grob koji Čuvaju četiri starija čovjeka iz mjesta, a navečer svećenik dvanaestorici izabranih ljudi pere noge. Pošto se na taj dan jelo samo zelje, on se u narodu naziva zeljavi četvrtak. Na Veliki četvrtak i petak vjernici mole posebne molitve. Procesija s križem i kan tacima na Veliki petak zalazi u sve zaseoke župe sv. Ane, a navečer se oko crkve pale vatre. Na Veliku subotu hrana se nosi na blagoslov, a u ponoć se ide na Vazmeno bdijenje.
Uskrs kao najveći kršćanski blagdan slavi se i iščekuje na poseban način u svim župama, pa tako i u župi Sv. Ane u Poljicima kraj Imotskog. Tu su se uskrsni običaji održali kroz stoljeća usprkos svim teškoćama s kojima se naš narod suočio kroz povijest. Neki običaji su se tijekom vremena prestali održavati i sada samo žive u sjećanjima naših baka i djedova, dok se neki, kao npr. kantanje, održavaju i danas, a sežu u vremena prije nastanka naše župe.
Tri dana Velikog tjedna, odnosno Veliki četvrtak, Veliki petak i Bijela subota nazivaju se posni dani, jer se postilo otkad na Veliki Četvrtak utihnu zvona do subotnje noći kad bi zvonu ponovno zazvonila, Za vrijeme šutnje zvona u crkvenim obredima mjesto njih no koriste drvene čegrtaljke.
Na Veliki četvrtak u crkvi se postavlja Isusov grob s Njegovim tijelom, kojega obično kite žene. U staro vremena na Isusov grob se stavljalo dvanaest tanjurića proklijale pšenice i u sredinu svakog tanjurića stavljala se čaša s vodom, uljem i luminima koji su gorjeli do u subotu u ponoć. Ispred Isusova groba postavljala se straža naoružana karakterističnim kopljima i štitovima, a sastojala se od četiri, obično starija, čovjeka iz župe koji su se dva po dva smjenjivali svakih dvadeset do trideset minuta. Straža se čuvala za vrijeme crkvenih obreda, a nn Veliki petak cijeli dan. Taj običaj se održao do 1972. godine. Na večer se ide u crkvu na obred Isusove večere, kada dvanaest ljudi sjedi oko oltara, a svećenik im pere noge kao što je Isus to činio apostolima. Na taj dan jelo se samo zelje, pa se on zato u narodu naziva „zeljavi četvrtak“, a u tijeku dana svakoje čeljade moralo izmoliti molitvu Velikog četvrtka i to sto puta.
Molitva glasi ovako:
„Dušo grišna budi u viri kripna
Kada budeš putovati
Dugin putin, tisnin klancin
Susrist će te duv nečisti
Kušat će te, varat će te
U si moja il si Božja
A ti njemu vako reci:
Tvoja nišan, Božja jesan
„ Bogu oću, tebi neću
Iđen Bogu na sudišće
Bogu sam se obećala
Na blag danak na
Veliki četvrtak
Izmoliti sto križića
Sto amena sto Jezusa
Sto se puta prikrstiti.“
Veliki petak se svetkuje u tri dijela: Križni put i kantanje, Gospin plač i navečer obred Velikog petka. Od starina u župi sv. Ane običaj je da križ ide iz crkve u crkvu ujutro oko šest sati. Križ nosi jedan čovjek, bos ili u suknenim čarapama. Kad se narod okupi i izmoli se molitvasvećenik predaje križ križonoši, a isti tren kantači počinju kantati. Kada križ iziđe iz crkve ide se preko polja gdje se formira procesija. Tada se svi zaustave i križonoša se vraća duž procesije i vjerovnicima prinosi križ da ga poljube. Nakon ljubljenja križa procesija ponovno kreće i zalazi u sve zaseoke župe sv. Ane. Vjernici ispred svojih kuća dočekuju križ i ljube ga, a ako je neko bolestan i ne može izići križ mu se nosi u kuću.
U stara vremena krizni put je bio kraći i nije se išlo kroz sve zaseoke, ali zbog otporama zabranama noćšenja križa počelo se zalaziti u svaki najmanji zaseok što se održalo do danas, pa križni put približno šest sati. Cijelim putem se kanta Muka po Ivanu koja se do crkve iskanta dva do tri puta. Kada se križ oko podne vrati u crkvu žene pjevaju poznatu tužaljku Gospin plač. Iza ta dva obreda volovima se išlo orati zemlju onima kojima to nije imao tko, odnosno onima koji su smatrani siromašnima. Ljudi s polja su se dozivali kantanjem.
Zbog neimaštine na Veliki petak kuhao se tzv. ćoravi bakalar, varivo koje se sastojalo od krompira, luka i maslinova ulja, koje se čuvalo posebno za tu prigodu.
Navečer se održavao obred Velikog petka, kada se oko crkve pale vatre, u lončićima u kojima su se nalazili lug i petrulje, koje su služile kao rasvjeta za procesiju koja ide oko groblja i pjeva pjesmu ”Puče moj…”, koja je karakteristična za cijelu dalmaciju. Na kraju obreda velikog petka ponovno se ljubi križ, a u stara vremena se izuvalo na glavnim vratima i na koljenima se lizlo do križa, gdje se davala lemozina namjenjena za održavanje Isusova groba u Jeruzalemu. I za Veliki petak postoji posebna molitva koja se također izgovarala sto puta, a ona glasi:
” Iđe djeva slavnim grobom
Cvileći i plačući
Za križon se protežući
O sveto i slavno drvce
Koje primi Sinka moga
Više mrtva nego živa
Isus s križa govorio
Ko bi ovu molitvu molio
Na blag danak na Veliki petak
Ja bi mu da lip dar
Njegovoj duši raj
Na umrli dan”
Na Bijelu subotu popodne nosi se hrana na blagoslov. Danas je to obilje, a prije je bilo po jedno jaje za svakoga člana obitelji. O ponoći se išlo na Vazmeno bdijenje kada se održavao blagoslov vatre, koja se kresala iz kremena i vode koja se u vrijeme pjevanja Slave ulijevala u kamenice gdje su se ljudi poslije euharistije i umivali, a neki i nosili kući za članove koji nisu mogli doći.
Na sam Uskrs odmah ujutro jelo se blagoslovljeno jaje, išlo se na misu, čestitao se Uskrs, a djeca su se tuckala jajima koja su se bojala u ljuskama crvenog luka. Običaj je bio da momci darivaju najljepšim jajetom djevojke koje im se sviđaju i obrnuto.
Kazivači:
Augustin i Mirjana Livajić
Tekst napisale:
Ivana Ćelić / Ivana Znaor