Uskrs je naš najveći kršćanski blagdan i do njega se uvijek jako držalo. Spremila se i očistila cijela kuća. Obitelj bi išla, tko je imao pravo, na svetu ispovijed, a posebno se držalo do starih običaja. Četvrtkom bi mama pekla kruh, petkom bi šarala jaja, a subotom kuhala svetenje. Pečenje kruha nije bilo obično već bi se šarala uskrsna pogača, te bi se nosila na svetenje i blagovala u uskrsno jutro. Šarena jaja bi se šarala ujutro, a poslije križnog puta, koji bude oko podne, dijelila bi se maloj djeci od rodbine, susjeda, prijatelja. Subotom se kuha svetenje šunka, kulen, kobasica, slanina. Stavljaju se i šljivove grančice. Navečer idemo u crkvu na uskrsnuće, a najviše se radujemo uskrsnom jutru. Uskrsno jutro nudi bogat stol jer se blaguje svetenje: na stolu se nađe posvećena pogača, šunka, kulin, slanina, jaja, kobasica, mladi luk koji blaguje cijela obitelj, ali obavezno je prvo probati posvećene soli, pomoliti se uskrslom Gospodinu i onda blagovati. Nakon obilnog doručka malo se odmorimo i svi idemo na podnevnu svečanu uskrsnu misu. Prije i poslije mise svakom poželimo sretan i blagoslovljen Uskrs.
Na Veliki četvrtak počinju pripreme za Uskrs, poslije tri sata ne dira se u zemlju i ide se na bogoslužje (misu) u crkvu. Na Veliki petak u 11 h bila je šibarina. Svako dite je imalo našaranu šibu. Svećenik udari po oltaru, a đeca šibom po klecalima. Na Veliku subotu se kuva šunka, kulin, kobasica. Navečer pripremamo korpicu za svetenje. U nedilju ujutro nosi se na posvećenje hrane. Kada bude gotovo pokrivamo korpice i idemo doma. Ko stigne prvi kući taj bude cile godine najvriedniji. U nedilju se ide na veliku misu u crkvu. Kada dođemo doma onda je ručak, poslje toga đeca se tucat jajima s drugima.