Interesantna je pojava da se u 11. polovici XIX. stoljeća pa i u I. polovici XX. stoljeća u našem području se uzgajala svilena buba.
U naše krajeve je donijeta iz Zapadne Europe iz Španjolske.
Svilena buba vuče svoje podrijetlo iz Kine. Kinezi su svilenu bubu počeli uzgajati u dalekoj prošlosti, još 2500 g. prije rođenja Krista. Jedno vrijeme iznošenje jajašaca svilene bube iz Kine bilo je strogo zabranjeno. Za prekršitelje tih odredbi izricala se smrtna kazna. Seobom ljudi prenosi se i sjeme svilene bube. Najprije na Istok u Japan, potom Indiju, a onda Bliski Istok pa u Europu.
U osamnaestom stoljeću, za vladavine carice Marije Terezije i njenog sina Josipa II, svilogojstvo doživljava pravi procvat. Carski dvor i dvorjani, plemstvo i aristokracija Austro-Ugarske, kao ljubitelji svilene tkanine, potiču svilogojstvo u svim zemljama carevine gdje za svilogojstvo postoje uvjeti. U Hrvatskoj, osobito u Vojnoj krajini država daje materijalnu i novčanu potporu svilogojstvu, a ponegdje uvodi i prisilne mjere u svilogojstvu.
Svileni konac, različito obojen, počinje se koristiti u ukrašavanju narodne nošnje. Umjetničke kreacije svilenim vezom postaju kulturno nasljeđe narodnih rukotvorina. Svileni vez, kao aplikacija na odjeći i drugim rukotvorinama na platnu svojstven je pojedinim krajevima u Hrvatskoj. Općenito se može reći da su motiv, crtež ili grafika svilenog veza u kontinentalnom dijelu
Hrvatske slika živog svijeta biljke ili životinje, latica, cvijet, list ili vitica, dok je u primorskom kraju Hrvatske češći motiv geometrijska i apstraktna forma, simbol i stilizacija.
Svilogojstvo je gospodarska grana namijenjena siromašnom puku, kao dodatna zarada.
Uzgoj drveta duda još je i danas tradicija u nekim selima Slavonije i sjeverozapadne Hrvatske. Uzgaja se u drvoredima, ispred kuća ili kao pojedinačna stabla.
Po ostacima dudovih stabala gotovo da se može zaključiti koja su se sela bavila uzgojem dudova svilca od doba vladanja carice Marije Terezije do pedesetih godina dvadesetog stoljeća.
Juraj Zelić
Postoji legenda da su svilenu bubu u Bizantsko carstvo prenijela 2 monaha iz Kine koji su bili misionari na Dalekom Istoku. Arapi su je prenijeli u Španjolsku, a iz Španjolske se proširila po cijeloj Europi. Kod nas se počela uzgajati krajem prošlog stoljeća, a naročito do izražaja dolazi period između I. i II. svj. rata. U Imotskom je bila organizirana državna otkupna stanica još prije I. svj. rata. Uzgajanje svilene bube, iako je bilo mukotrpan posao, bilo je veoma unosno, jer su se čahure svilene bube plaćale dosta dobro, i na taj način siromašni seljaci mogli su doći do gotovog novca, koji je bilo teško zaraditi.
Svilena buba je posebna vrsta gusjenice koje kad narastu iz svojih žlijezda ispuštaju posebnu tekućinu, i ta se tekućina na zraku skrutne, i od nje se stvaraju tanke svilene niti od koje se stvaraju čahure vrlo ugodna i lijepa izgleda.
Svilena buba nastaje od jajašaca koje izleže leptir. Ta jajašca se drže na suhom Tijestu. Njih leptir izleže na jednu bijelu krpu (tkaninu) i tako se pohrane, obično j neku škrinju sve do slijedećeg proljeća. U kasno proljeće kad se jajašca trebaju pretvoriti u ličinke, jajašca se malo utople i poslije tjedan dana iz jajašaca iziđu nale ličinke. Kad se iz jajašca izlegnu ličinke odmah se ispred njih stavi njihova hrana. Hrana svilenih buba je lišće murve (duda). Dok su svilene bube malene spred njih se stavlja mlado lišće. Otkad se svilene bube izlegu iz jajašaca pa do otvaranja njene čahure prođe 6-8 tjedana. Kako gusjenice rastu, tako im se prostor od veoma male površine, kao jedna kutija za cipele, povećava, ovisi o količini koja se želi uzgajati. Na kraju taj prostor zauzima površinu od nekoliko ljudskih postelja, čak nekoliko prostorija.
Na kraju svog razvoja svilene bube prestanu jesti i počnu vrtiti glavom. Tada se oko ležaja gdje su živjele umjesto murovog lišća stavlja neko granje ili grmlje, kod nas se stavljalo grmlje zvano škrabutina (grmlje s puno malog granja). Na to grmlje bi se bube popele jedna d0 druge i pravile svoje čahure. Čahure prave slično kao što pauk plete svoju mrežu. Čahure prave ženke i mužjaci. Mužjačeve čahure su nešto veće i imaju lik ispunjene brojke 8. Veličina čahure doseže do 5 cm, a promjera do 1 cm. čahura se običnim hvatanjem neće ulupiti, a niti će se ulupiti kad iz ruke padne a zemlju.
Začahurene bube na grmu je lijepo vidjeti, gdje su čahure poredane jedna do ruge i čine jedan veliki grozd, koji se prelijeva s lišćem grma i čini spektar žuto zlatne boje. Kad se sve bube začahure, čahure se poberu i spreme u posebne košare. Bube ispletu čahure za tjedan dana.
Čahure svilene bube od kojih želimo dobiti bubine leptire koji će izleći jajašca, stave se na jednom komadu platna na otvorenom zračnom mjestu i poslije •atkog vremena iz čahure iziđe lijepi bijeli leptir. Ti leptiri izlegu mala jajašca crugla oblika (u obliku leće) promjera od 0,1 do 0,2 mm. Kratko vrijeme poslije, id su ispunile svoju zadaću, leptiri koji su izlegli jajašca uginu. I tako se ciklus etamorfoze i regeneracije nastavlja.
Jedan dio svilenih čahura uzgajivači svilenih buba bi predali u otkupnu stanicu, a drugi bi zadržali za sebe za svoje potrebe. Od zadržanih svilenih čahura domaće djevojke i žene bi pravile svilene niti. Svilene niti bi se dobivale ovako: Čahure bi se stavile u posudu s topliom vodom, poslije desetak minuta kvašenja čahura u toploj vodi vretenom ili nekim drugim pogodnim drvenim štapom trebalo je miješati i vrtjeti po raskvašenim čahurama. Tada bi se oko vretena omotavale niti od čahura. Osoba koja je to radila više niti je spajala u jednu i poslije s vretena premotavala na klupko. Dobivene niti domaćice bi nazivale svileni konac, a upotrebljavale bi ga u razne svrhe. Od svilenih niti tkalo se svileno platno, za izradu odjevnih predmeta, tkale bi se svilene zobnice i torbe i ukrašavali predmeti narodne nošnje. Svilene niti (konac) mogle su se bojati, a jednom obojan svileni konac nikad ne bi izblijedio, a niti pustio boju. Poznato je da se od niti svilene bube u industriji prave razne svilene tkanine i od njih najkvalitetniji odjevni predmeti, koji su cijenjeni diljem svijeta. Još uvijek je najkvalitetnija svila i svilene tkanine koje se proizvode u njenoj postojbini – Kini.
