Poznato je da Slaveni u pradomovini vinogradarstvo i vinarstvo kao granu gospodarstva nisu poznavali. Doduše, vrlo je vjerojatno da je pojedinim pripadnicima viših slojeva društva vino bilo poznato, no alkoholnim pićem Slavena toga doba trebamo smatrati medovinu i pivo. Povijesni podaci kao i elementi hrvatske tradicijske kulture upućuju nas da podrijetlo vinogradarstva i vinarstva, kao djelatnosti koja u značajnoj mjeri obilježava hrvatsku tradiciju, tražimo u gospodarstvu antičke Grčke, a posebno Rima.
Danas se u cijeloj Hrvatskoj osim gorskog područja vinova loza uzgaja na površini od 57 896 hektara. U gorskom području vinogradarstvo kao gospodarska grana danas gotovo i ne postoji, iako ima indicija da je u prošlosti i ovdje imalo značajnu ulogu.
Izuzmemo li gradsku sirotinju vinograde su, kao jedan od najznačajnijih izvora prihoda, posjedovali pripadnici svih društvenih slojeva. Niži su slojevi prodajom vina i grožđa ponajprije osiguravali egzistenciju, a sami su u svečanim prilikama i razdobljima velikih poljodjelskih radova uglavnom pili vino koje zbog slabije kvalitete nisu mogli prodati. Osim što se vino i grožđe prodavalo za gotov novac, ono se i mijenjalo za druge poljoprivredne proizvode i potrepštine.
