Stare igre koje su se najvećim dijelom igrale oko komina i u dvorištima su se uvelike razlikovale oda današnjih modernih igara i općenitih druženja.
Stara društvena igra zvana kevanje u nekim djelovima Hrvatske i igra prasice je zabavljala mnoge generacije u mladim danima, opisat ćemo vam detaljno igru u nastojanju da se nekada sa prijateljima odvažite odigrati ovu staru tradicionalnu društvenu igru!
PRASICA, ovo je bila najpopularnija čobanska igra koja se igrala štapom (“kevom”) koji na kraju ima kuku ili balotu (sličan štapu za hokej). U igri je obično sudjelovalo 5 do 7 igrača. Rasporedili bi se u krug na nekoj ravnoj livadi ili docu i svi osim jednoga igrača iskopali bi rupu koju bi u igri morali čuvati štapom, na sredini se kopala jedna veća rupa – kota.
Svaki igrač uzme kamen u ruku i od jedne određene rupe baca kamenčić u središnju rupu, onaj čija bude najdalja od rupe nema rupe, i taj “gona prasicu”. Ako je u igri šest igrača, iskopali bi pet rupa i središnju kotmrdok bi šesti igrač uzimao “prasicu” (okruglu loptu od drveta ili kamena, promjera 5-6 cm) i otišao izvan kruga. Spustio bi je na zemlju pa je štapom vodio prema središnjoj rupi (“gonio u svinjac”). Ostali igrači nastojali su ga omesti utoj namjeri pazeći da ovaj koji “goni prasicu” ne stavi svoj štap u rupu koju oni čuvaju i tako im preotme mjesto u krugu. Ako se to dogodi, tada “prasicu goni” onaj tko je izgubio rupu. Ako onaj tko “goni prasicu” uspije dotjerati neometano do kote i ugurati je unutra, svi igrači tada moraju promijeniti mjesto i pokušati zauzeti drugu rupu u čemu sudjeluje i onaj koji je “gonio prasicu”. Igrač koji ne zauzme rupu sljedeći je koji izvan kruga ponovno mora “goniti prasicu” u kotu. Zna se dogoditi da se ne može iskupiti i po sat vremena, tada netko od igrača u krugu viče “promjena rupe”, a na taj znak – onaj stoje “gonio prasicu” nastoji staviti svoj štap u rupu da se iskupi. Ovo je igra gdje je znalo doći do raznih ozljeda jer se drvena ili kamena “prasica’ mogla izbiti od pojedinog igrača akoje imao dobar štap s balotom i do 50 metara, a često bi se na putanji našla nečija glava.
Slavko Galiot
