Poslovica je sažeta izreka koja izriče životnu mudrost ili mudru misao, ponekad stilski naglašeno (bilo cinično ili duhovito), ili pak pjesnički u rimi. Poslovice postoje na svim jezicima i u svim kulturama, prve pisane nalaze se već u Bibliji među mudrosnim knjigama Starog zavjeta.
Nekoliko zaboravljenih starih Hrvatskih poslovica koje govore o mudrosti Hrvatskoh naroda i svakidašnjem životu možete pročitati u nastavku…
Stare zaboravljene poslovice:
- Moj je otac kovač, a ja umirem od gladi
- Gdje ne ide tvoja peta, ne idu ni usta
- Tko se voli, može živjeti i u skučenome
- Toliko viče lopov, da se uplaši i vlasnik
- Proživi jedan tren i živjet ćeš jedan svijet
- Tko se opeče juhom, puše i u jogurt
- Svaka usta trebaju obrok hrane
- Traži mnogo da bi uzeo malo
- Dobra svađa pomiri prijatelje
- Skupo je jeftino, jeftino je skupo
- Od krvi se ne stvara voda
- Djeca moje djece su dva puta moja djeca
- Iz tvojih usta u Božje uši
- Jedna vrata se zatvaraju, a sto ih se otvara
- U zatvorena usta ne ulazi muha
- Digli se krastavci i istukli čuvara
- Od češnjaka ne možeš načiniti badem
- Za sve ima vremena
- Košulja je bliža od kaputa
- Cvijet je stvar koja ružnu ženu učini lijepom
- Kuća bogataša se prazni, kod siromaha se ne puni
- Provesti hir znači činiti neugodnosti
- Pravodoban odgovor mnogo vrijedi
- Od usta do usta, možeš doći do Rima
- Dva Židova, tri sinagoge
- Koliko majki, toliko i očeva
- Škrtac, za uštedjeti tri, potroši četiri
- Kanta na sredini stola
- Gledaj mu lice, znat ćeš kakvo mu je srce
- Starac traje, jer se zna čuvati
- Glas naroda, glas neba
