Toga dana poslije mise, u crkvama se vršilo obred pranja nogu.
Taj obred obavljao je biskup. Kao što je Isus na Veliki četvrtak oprao noge dvanaestorici apostola, tako i biskup opere noge dvanaestorici svećenika ili časnih staraca.
Od podne zašute crkvena zvona do obrade na Veliku subotu.
U nekim selima je običaj da se na Veliki čevtrtak moli sto puta molitva koja se zove Križići, a molile su je najčešće žene poslije podne.
Ta molitvena pjesma počinjala je riječima:
a na završetku molitve moralo se uvijek prekrstiti, i tako sto puta.
Na Veliki četvrtak pripremalo se obavezno zelje.
Najčešće bi se uparalo divljeg zelja ili ubralo kuka (bljušta), skuhalo i začinilo uljem pa se jelo za večeru.
Prema narodnom vjerovanju Isus je sa svojom majkom na Veliki četvrtak večerao gorkog zelja.
