Svi znamo da se nekada teško živjelo na selima, kako su živjele majke, žene, trudnice pokušat ću opisati u nekoliko sljedećih redaka.
Ženu koja će roditi dijete, narod različito naziva: Trudna, kuljava, noseća, bremenita i u blagoslovljenom stanju. Trudnoća žene uvjetuje njezino posebno ponašanje koje se kreće od osjećanja straha i tuge do neizmjerne radosti i sreće što će postati majka. Buduća majka u samom početku stidi se da čeljadi otkrije svoju trudnoću. Naravno, najprije sazna muž, a zatim se povjeri nekoj ženi u kući. Ubrzo sva čeljad doznaju i pažljivo se odnose prema trudnici. Ispunjavaju joj želje i oslobađaju je od teškoga rada. Istina, u siromašnim seljačkim ‘kućama, kao u onima u kojima su vladali krući odnosi i u kojima je bilo mnogo čeljadi, trudnoj ženi ne samo da nisu ispunjavali želju nego je morala raditi najteže poslove u seoskih gazda od jutra do mraka. Tako bi I dijete još dok je u utrobi majčinoj osjećalo posljedice siromaštva svojih roditelja. Majka bi morala trošiti najveći dio svoje energije na fizički rad a dijete je u tom slučaju osjećalo nedostatak hrane, pa se ne bi moglo normalno razvijati.
U vezi s trudnom ženom postoje mnoga narodna vjerovanja koja sve više izčezavaju iz naroda. Trudnicu treba uvijek ponuditi jelom i pićem. Tko to ne učini progrist će mu miš odijelo ili će mu se stvoriti ječmen na očnom kapku. Isto tako ima više nagađanja o tom da li će dijete biti muško ili žensko. Ako je žena trudna muškim djetetom, onda osjeća poteškoće na desnoj strani, a ako je trudna ženskim, osjeća poteškoće na lijevoj strani.