Svojim precima mnogo toga dugujemo: njihovo poznavanje i razumijevanje uspješne uporabe domaćih minerala, namirnica i biljaka kao lijekova prenosilo se naraštajima i nama je dalo bogato svjetsko naslijeđe.
Možda će neke od vas iznenaditi činjenica da su naši kuhinjski ormari i naši vrtovi prepuni moćnim lijekovima za gotovo sve bolesti. Čovjek je tisućama godina ovisio o hrani i bilju kojih je bilo u njegovu ograničenom prostoru pa se prema njima odnosio s dužnim poštovanjem. U ovome stoljeću, modemi lijekovi – moćni »magični meci« – nagnali su nas da zaboravimo te jednostavne, lako dostupne lijekove te smo ih strpali u kategoriju šarlatanskih narodnih lijekova i »bapskih priča«, koje ne podupiru znanstveni dokazi kakvi se traže u dvadesetom stoljeću. Ali nepravedno je domaće lijekove tako lako otpisati.
Diljem svijeta znanstvenici istražuju namirnice i bilje u potrazi za »novim lijekovima« za različite bolesti – među ostalima za srčane bolesti i rak. Njihova su otkrića uistinu uzbudljiva. Oni prepoznaju kemijski aktivne sastojke u mnogim domaćim lijekovima koji objašnjavaju zašto se koriste od davnine. Lijekovi poput soka od kupusa za artritis, luka za srce, češnjaka za infekcije i jabuka za giht – pokazalo se — ipak su znanstveno utemeljeni, a ne samo puka bajka. To nas ne može iznenaditi ako se sjetimo da su mnoga medicinska otkrića potekla iz prirode: penicilin od krušne plijesni, digoksin od naprska, a aspirin od vrbe.
Čini se, dakle, da će naše naslijeđe preživjeti. Ti su lijekovi jeftini, praktični, lako dostupni i – što je najvažnije – djelotvorni.
