Svakodnevna narodna ženska odjeća
Odjeća koja se nosila svakim danom nazivala se još i nosna, za razliku od misne (svečane). Nosila se duga haljina, (modra ili brnjica, bile su slične izrade). Izrađivala se od običnog platna, najčešće tamne boje. Na leđima se nosila jačerma, ali ne od čoje, već je bila otkana od sukna. Pregača je, također, bila otkana od pređe, posebno obojena u više boja, a u podnožju je imala vunene rese (niti). Košulja koja je dosezala do gležanja bila je sašivena od bijelog platna, samo je na grudima bila izvezena i ukrašena. Opanci nisu bili tako kvalitetni kao misni. Pored haljine od platna, žene, a rijeđe dijevojke nosile su naročito zimi aljine (haljine) otkane od sukna i obojene u tamnoplavu ili smeđu boju).
Postojale su haljine od sukna misne i nosne. Te haljine su bile krojene nešto slično kao današnji dugi kaputi, s tim što nisu imali kolar (okovratnik). Od vrha do dna bile su sprijeda prorezane, tako da su se mogle lako svući i obući, a prorez se povezivao posebnim metalnim kljukcima (kukicama). Sa strane je haljina bila opšivana nekom opletenom kurdelom zvanom struka. Ispod suknje, haljine nosio se zombun (neka vrst bluze s dugim rukavima) najčešće tamne boje. Ispod haljine nosila se umjesto duge košulje haljina koju su nazivali brnjica. Slična je bila misnoj košulji, sprijeda je na prsima bila ukrašena vezivom tamnijih boja. Haljine čojene su se nosile ispod suknenih haljina i dosezale su do gležnja. Na leđima su poviše suknene haljine i brnjice (ovisi o dobi kad se koja od njih nosila)., nosile jačermu, koja je bila otkana od sukna. Prekrivala je leđa i pružala se sve do gležan-ja. Prema vratu bila je nešto uža, a od struka prema dolje šira. Po rubovima je bila opšivena nekom kurdelom – strukom crvenkaste boje. Kad bi žene nosile brime na leđima jačerma im je služila kao podmetač (neka vrst jastuka), ispod brimena. Donji dio jačerme bi preklopile nekoliko puta i stavile po sredini leđa, da bi leđa manje patila pod teretom, a gornji dio jačerme koji je stao preko ramenja služio je da ju manje uže žulja kad se na leđima nosi uprčeno brime. Na nogama su žene zimi nosile bičve (čarape) koje su bile opletene od crne vune ili pređe obojene u crno, a dosezale su nešto više koljena. Čarape su bile pričvšćene podvezicama koje su također opletene od vune. Na nogama su se nosili opanci, napravljeni od osušene goveđe kože, a na gornjem dijelu nalazile su se navrazače izrađene od ovčje kože. Navrazače su bile ispletene kao konci od sukna, kvaliteta ovih opanaka bila je nešto slabija od misnih. U opancima nosili su se terluci opleteni i izvezeni od pređe dobivene od vune. Ispod terluka u opanke su se stavljalli još i obojci, od debelog sukna, a služili su da bude deblja podloga a ujedno da bude toplije, naročito zimi.
Misna ženska odjeća
Zene su nosile na glavi maramu, sprijeda je bila u obliku muške kape, ukrašena pozlaćenim nitima, a često i zlatnim novčićima: dukatima i napeolondorima. Otraga je preko vrata visio izvezeni dio svilene marame. Na leđima se nosila od čoje (čohe) jačerma, čije su naramenice bile svilom izvezene. Košulja, koja je bila najvažniji dio ženske odjeće, bila je ispod vrata i na prsima izvezena i nakićena raznim zlatnim ukrasima, u struku se sužavala, a zatim se ponovo širila i dosezala je sve do gležan-ja. Poviše košulje nalazila se neka vrst đileta (za žene) zvali su ga još komeš, koji je također bio ukrašen i izvezen svilom i kadifom i raznim zlatnim nakitima. Sprijeda se nalazila svilena pregača na kojoj su se pri dnu nalazile svilene niti. Oko struka je bio svileni pas, zvani tkanica. Na nogama su se nosile, ranije vunene bijele čarape, a kasnije pamučne ili svilene. Kao obuća su se nosili lijepo izrađeni bijeli opanci, koje su pravili vrsni opančari. Na nogama u opancima su se nosili terluci izvezeni svilenim nitima raznih boja.
Svečana odjeća nosila se samo u izuzetni prigodama: na dernecima, na blagdane, nedjeljom poslije podne, u svatove ili u Varuš.
Od donjeg rublja djevojke i žene su nosile kotule (kombinete) i gaće.
Kotul je šivan od bijelog platna. U struku je bio uzan, a prema dolje širok, pri dnu opšiven rakamom (čipkom). Poneke žene su ove kotule nazivale još i šotane, a bile su sličnog modela i šivanja. Gaće su također bile izrađene od bijelog platna, a dosezale su do koljena, na dnu su, također bile opšivene rakamom.
Buštinu, (prsluk) žene su nosile samo kad su na sebi imale svečanu odjeću. Tada su nosile i gaće, inače su išle bez gaća. Buštinu su šile od bijelog pamučnog platna, a vrhovi su bili opšiveni rakamom. Dosezala je do pojasa. Na leđima se nalazio prorez na kojem su bile pričvršćene čvrsto izrađene podvezice (uzice) tako da se tom podvezicom prsluk mogao čvrsto stegnuti, koliko je bilo potrebno suziti obujam prsiju i struka, kako bi djevojka izgledala vitkija i elegantnija. U ušima1 su nosile zlatne rećine (naušnice).
Na leđima su žene i djevojke nosile jačermu. Svečana jačerma bila je načinjena od čoje (čohe). Gornji dio bio je uži od donjeg. Rubovi jačerme bili su opšiveni svilom i srmom. Dosezala je do gležnja, kao i ostala tadašnja misna odjeća. Štiti/ la je donekle leđa od studeni, ali više je služila kao ukrasni predmet.