Po uzoru na uskrsni post, kršćanska je crkva ubrzo nakon uvođenja božičnih blagdana u 4. stoljeću počela prakticirati i četrdesetodnevni post koji prethodi Božiću. Grčka pravoslavna crkva do danas je ostala pri takvu adventskom postu (od 15. studenoga do 24. prosinca), dok se u rimokatoličkoj crkvi ustalilo četverotjedno slavljenje Došašća. Četrnaestoga studenog, dan uoči početka posta, Srbi rado održavaju bogatu i veselu gozbu. Kao na svim važnim svetkovinama pojedinih dijelova godine, i u toj se noći posebna moć pripisuje vješticama i zlim duhovima te se ljudi stoga pokušavaju zaštititi. Dvadeset prvog studenoga, na Vavedenije (ulaz u hram) “ukazanje Marijino u hramu” (područje Homolja), odnosno na Sv. Prečistu (Boljevac), slavi se u području Homolja kao obrana od vukova. Često se iz vremenskih prilika toga dana izvlače zaključci o plodnosti i zdravlju tijekom sljedeće godine. U Poljicima (Dalmacija) slavi se Sv. Kliment, 23. studenoga, svetac zaštitnik domaćih životinja. Životinje se triput vode oko crkve, a crkvi se prinose ulje, vosak i milostinja u novcu. I Srbi u području Homolja povjeravaju svoje konje zaštiti sv. Klime, konje napoje slanom vodom, a grive im šišaju u obliku križa. Na dan sv. Kate, 25. studenoga, u Hrvatskoj (područje Prigorja) zabranjeno je predenje. U Poljici-ma pastiri pale svijeće za zdravlje svojih ovaca. Kako su u katolika svadbe uglavnom prije Sv. Katarine, djevojke joj se mole da im podari muža.
U običaja vezanih uz Sv. Andriju, 30. studenoga, razlike su u Srba i Hrvata vrlo velike. U prvih je toga dana često zabranjen rad kako bi stoka ostala zdrava i kako je ne bi ugrožavale divlje zvijeri. U istočnoj Srbiji se medvjedici navečer vani ostavljaju kuhani klipovi kukuruza, u okolici Boljevca taj se dan čak naziva Mečkin dan. U Makedoniji (Skopska Crna Gora, okolica Tetova) i na Kosovu 1. siječnja se medvjedici priređuje kaša za rodilju, zvana mečkina povojnica, jer medvjedica očito u to doba dobiva mlade. U Hrvata cvate u etnografiji poznati “Andreseln”. Prethodnim postom, molitvama i magijskim postupcima (zrcalo ili rupčić s kruhom, solju i tri zrna žita pod uzglavljem) djevojka pokušava prizvati snove u kojima će vidjeti svoga budućeg.
Ljubavna proročanstva i magijsko pripremanje snova u noći Sv. Andrije uopće su rasprostranjeni među katolicima i protestantima u cijeloj srednjoj Europi. Za tumačenje čini mi se važnom činjenica da se proročanstva za Sv. Andriju ne prakticiraju u pravoslavnim krajevima, u najboljem slučaju u graničnim i prijelaznim područjima, primjerice u grkokatolika Ukrajinaca. Funkcija sv. Andrije kao darovatelja muževa ponajprije je u vezi s početkom katoličke odnosno protestantske crkvene godine, kad se s propovjedaonice čita izvješće koliko je rođenja, smrti i vjenčanja bilo u protekloj godini, što je zasigurno ne u jednomu djevojačkom srcu potaknulo želju da se dogodine i njezino ime nađe među pročitanima te je nagnalo da se s molbama i pitanjima obrati svecu koji je vladao na pragu crkvene godine. (Usp. prije spomenute molitve bosanskih djevojaka za Sv. Katarinu). Kao drugo, vjerovanje u sv. Andriju kao posrednika muževa potaknuto je činjenicom da njegovo ime sadrži pojam muž, muškarac.
Četvrti prosinca: Sv. Varvara. Iz pučko-etimoloških razloga (naslanja-nje na variti “kuhati”) uz taj se dan vezuje pradavni običaj koji se sastoji u tome da se prethodne noći u loncu ili kotlu skuha mješavina svih poljskih plodova protekle godine. Iz rascjepa i pukotina na površini skuhanoga jela sljedećega se jutra izvlače zaključci o budućim žetvama. Žrtveni značaj te panspermije, varice, također zvane varvara, vidljiv je iz toga što odnje vremena Pravoslavna crkva naziva pretpretposljednju nedjelju pri je Božića Djetinjci, pretposljednju Materice, a posljednju Oci. Na temelju tih naziva, prema Maretiću, razvio se u tim danima i obićaj vezanja i otkupljenja djece, majki i očeva. Običaj nalazimo i u katolika u Bačkoj.
