Odluči Puljuša svojih troje i djeverove dvoje djece povesti u Slavoniju da bi ih lakše prehranila.

Pobožna i radišna bijaše ta baba Puljuša. Djeca rasla, a ona nadničarila na slavonskim poljima. Dočeka baba Puljuša da se njezine dvije kćerke udadu u Slavoniju. Udala se i djeverova Marija pa se Luka oženio. Osta samo njezin

najmlađi sin Marijan. Poželi baba Puljuša snahu sa svoga rodnog kamena. Tu je želju kazala i sinu Marijanu.

Htjede Marijan udovoljiti majci. Dolazio je često u rodno mjesto svoje majke i oca. Jednom na derneku zapelo mu oko za Mariju jednu. Za djevojku i savjet pitao je Marijan svoju rođakinju po stricu. Ona je ostala s ocem u tom selu dok joj je brata i sestru odvela strina Puljuša u Slavoniju. Marija bijaše iz jedne prosječne obitelji. Bila je vrlo lijepa i vesela. Činilo se da bi bila dobra supruga i nevjesta.

Malo po malo, zaljube se Marijan i Marija i nakon godinu dana se ožene. Marija ode živjeti u Slavoniju. Marijan i majka mu bijahu presretni, ali sreća nije dugo trajala.

Imao Marijan lijepu kuću u Slavoniji. Baka Puljuša živjela s njima. Marijan volio majku i ništa nije radio da se ne bi posavjetovao s majkom. Cijenio je njezin trud i muku kroz cijeli život. Marija rodila dvoje djece, ali zamrzila baku. Počela je tjerati iz kuće. Marijan otišao na rad u Njemačku u nadi da sagradi novu i veću kuću. Kad bi dolazio kući, malo je mogao primijetiti da mu Marija progoni majku. Baka Puljuša pitala se što joj je skrivila. Nakon nekoliko godina zamrzi i Marijan majku.

Baka je molila i nadala se boljem, ali uzalud. Počeo Marijan progoniti majku gore od žene mu.

Dosjeti se baka da se tu đava umiješao. Jednog dana dok su sin i snaha bili u gostima, odluči baba Puljuša pregledati nevjestino rublje razgrnuto ispred kuće.

Čula je da neke vještice prave uroke i tako vražjom silom djeluju,, i nađe baka ono čega se bojala. U rubu potkošulje sina Marijana našla je baka smotuljak. Jedva se mogao napipati. Baka je isparala rub, izvadila vradžbinu i opet ušila rub. U smotuljku je pronašla sitnih dlačica, nokata, mišjeg izmeta itd. Odlučila je to sutra odnijeti i pokazati svećeniku.

Kad se snaha vratila, bez da je išta baku pitala, otišla je do rublja na žici.

Postala je nemirna i divlja. Vikala je da vrati ono što je uzela. Sin joj, misleći da je uzela novac, prebije baku na mrtvo ime. Pomogne mu i žena. Jadna baka kroz nekoliko dana ode svećeniku. Sve mu je pokazala i ispričala. Svećenik joj uzeo misu, taj urok zapalio, a baka ode živjeti k jednoj kćeri. Marija i Marijan nastavili su sa svađama.

Pričalo se da mu se Marija na veliko bavi vradžbinama. Kod sebe okuplja kojekakve osobe i bave se đavolskim poslovima. Nakon nekoliko vremena problemi u braku su postajali nepodnošljivi te se Marijan i Marija rastaviše, a baka Puljuša umrla kod kćeri kod koje je i živjela svoj posljednje dane.

Bakina priča o urocima

The post Stara pripovjetka o vražjim poslima i urocima appeared first on Narodni.NET.

Ne valja mesti kuću po mraku,po zalasku Sunca,da ne bude nesreća u kući.

U prvi mrak ne valja se ogledati da ne bi ostao nakazan u licu.

Kad se što u kući razbije,a da se ne vidi ko je ili što razbilo, vjeruje se  da će neko iz kuće umrijeti.

Kada krava sve teli mušku telad ,to sluti da će kuća zapasti u dug.

Dobro je voditi psa noću sa sobom, jer se onda ne može ništa prikazati.

Ko hoće da drži pčele,treba da jedan roj kupi,jedan nađe a jedan ukrade.

Vjeruje se da se neće imati  djecu onaj ko puno kalemi voćke.

Vjeruje se da oko jezera ima vila.

Prestupne godine ne valja kalemiti voćke.

Kada je mijena ,vjeruje se da će biti promjena vremena.

Kada se vjetar okreće u čavrntiju ,vjeruje se da su u njemu đavoli.

Ako se novorođenče rodi sa košuljicom, vjeruje se da ga ne može probiti zrno iz puške.

Ako se zagrize jabuka ili šta drugo, mora se u to prije huknuti, pa dati drugom da jede, da ne bi dobio gušu.

Ne valja ulaziti u kuću skrštenih ruku.

Ne valja muško udariti metlom, jer neće rasti.

Ne valja ni za kim čistiti, jer ćeš mu zamesti sreću.

Ako koga žensko udari nogom, neće imati napretka četrdeset dana.

Kad se kome štuca, kaže se neko ga spominje.

Kad zvoni desno uvo, čuće se dobar glas, ako zvoni lijevo ružan glas. Ako ga upita druga osoba koje uvo zvoni, onda će taj glas otići na tu ospbu.

Ako ti svrbi lijevi dlan, dobićeš novac, a za desni davaćeš novac.

Kad koga svrbi nos, ljutiće se, a ako igra oko plakaće.

Ako se zdrav čovjek osjeća pospano, umorno, doći će do promjene vremena.

Bolovi na mjestima starih povreda tijela, znak je dolaska padavina.

Ako ustaneš na lijevu nogu, cio dan ti ništa neće polaziti za rukom.

Ako se ugrizeš za jezik, neko te je slagao.

Ako zaigra brada, doćiće ti neko drag.

Zanimljivosti svakodnevnih vjerovanja

Sjećate li se da su vam stariji govorili da ne prolazite ispod ljestava, ne darujete prijetalju nož, ne pijete iz tuđe čaše… i slične čudne savjete koje niste razumjeli. Takvih je narodnih vjerovanja na stotine, a nekad su ih smatrali nepisanim načinom ponašanja. Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore […] Opširnije

Narodna vjerovanja – ptica crvandać –

Sjećate li se da su vam stariji govorili da ne prolazite ispod ljestava, ne darujete prijatelju nož, ne pijete iz tuđe čaše… i slične čudne savjete koje niste razumjeli. Takvih je narodnih vjerovanja na stotine, a nekad su ih smatrali nepisanim načinom ponašanja. Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore […] Opširnije

The post Narodna vjerovanja appeared first on Narodni.NET.

Pitanja o životu i smrti

Svima se nameću teška pitanja:
Zašto se roditi bez svoje volje/čemu živjeti kratki ljudski vijek, koji je ispunjen tolikim patnjama, a najposlije, ipak, umrijeti! Ta strašna pitanja ostaju bez odgovora, dok smrt svakodnevno odnosi bezbroj ljudskih žrtava.
Pa čemu ta luda igra života i smrti? Dokle, kuda, zašto?!
U prošlom stoljeću pouzdano se vjerovalo da će znanost u našem dvadesetom stoljeću potpuno objasniti sve pojave u životu pa i samu smrt i dati odgovor na sva ona mučna pitanja koja su oduvijek najviše zanimala ljude:

»što s čovjekom stvarno bude poslije smrti?«

»Da li smrt može uništiti i ljudski duh?«

» I gdje je granica života?«

Pa i ako je današnja znanost postigla neslućeni napredak u svemu, čovjek je stigao i na mjesec, ali kakva korist kad se u spoznaju o smrti i o onim strašnim pitanjima koja ona nameće svakom ljudskom biću nije pomaklo ni jednog koraka. Tako je smrt sve do danas ostala najveća zagonetka za sve ljude, a vjerojatno će zauvijek i ostati.

Najpoznatiji pjesme koje opisuju smrt i drugi život

No, poznata je i istinita jedna važna činjenica u vezi sa smrću:

Ljudi su oduvijek osjećali užasan strah od smrti i željeli vječno živjeti. Tako naš veliki pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević pjeva o smrti i vjeruje da je ljudski duh kao dio svemira neuništiv, te da je svaki čovjek živio i prije dolaska na ovaj svijet i da će živjeti i poslije smrti, što se ogleda iz ovih njegovih stihova:

» I ja znadem da sam bio veće
Pre neg škrinu zipka mog života
I ja znadem da me nestat neće
Kad me tvoja hladna sila smota.«

Ali nije samo Kranjčević vjerovao u besmrtnost ljudske duše nego i najveći umovi svijeta.

To vjeruje i naš narod, i u tom vjerovanju živi i umire.

»Vjeru  vjeru, Vjera će te spasti«

Pjeva Ivan Mažuranić.

Pa ipak, kad je riječ o smrti, ljudi silom odvraćaju misli od nje i nastoje da se ne zaustavljaju na njoj. Također malo se pisalo i u literaturi o smrti, jer mudra izreka kaže da nitko ne može dugo gledati u sunce i smrt.

The post Dalmatinska i hercegovačka vjerovanja za smrt i pokop, stare pjesme o vjerovanju appeared first on Narodni.NET.

Poklade i pokladni običaji su vrijeme prije početka korizme, ponegdje počinju već poslije Sveta Tri Kralja, kulminiraju u tri dana – nedjelju, ponedjeljak i osobito pokladni utorak – prije Čiste srijede ili Pepelnice kojom završavaju. Glavna pokladna zbivanja nisu svake godine u isto vrijeme, a cjelokupno pokladno razdoblje različito traje (od stalnog datuma Sveta Tri Kralja do pomičnog, Pepelnice). Osim vremenskog uklapanja u kršćanske kalendare, poklade nemaju drugih dodirnih točaka s kršćanstvom, što znači da se one oslanjaju na starija, pretkršćanska nasljeđa iz područja magije, religije i mitologije. Zato ne čudi što je Katolička crkva, kao i svjetovna vlast, suzbijala poklad ne običaje i još više karnevalski duh koji se suprotstavlja svakom autoritetu.

Značenje poklada i karnevala

Poklade, odnosno karneval (krnjeval, krnovai), fašnik (i druge izvedenice od njemačkog Fasching), mesopust/pust, kako se u raznim hrvatskim krajevima naziva to razdoblje, a često istim ili sličnim imenom i pokladna lutka i maskirani likovi, na prijelazu su iz zime u proljeće. Važnost tog prijelaznog razdoblja za agrarnu godinu i zamisao da čovjek može određenim postupcima utjecati na prirodu za svoju dobrobit, polazišta su etnoloških tumačenja drevnog smisla i funkcija pokladnih običaja. Prema tim tumačenjima, odlučujuća je bila uloga zaštitne (apotropejske) magije i magije za
plodnost koja se nazire iza mnoštva regionalno i lokalno različitih pokladnih postupaka i likova. Pitanja podrijetla i prvotnog ili negdašnjeg značenja poklada nisu, naravno, jedino važna, iako im je povijesno usmjerena etnologija poklanjala najviše pozornosti.

Povijest i istraživanje poklada

Istraživanja poklada

Naša novija etnološka i folkloristička istraživanja nastoje poklade promatrati kao proces koji traje stoljećima u različitim društvenim okružjima; u tom dugom vremenu traju određeni likovi, postupci i simboli, ali oni u svakom vremenu ne znače isto. Suvremeni istraživači imaju uvid u današnja pokladna događanja, raspolažu relativno oskudnim etnografskim zapisima od sredine prošloga stoljeća i povijesnim dokumentima (koji nisu dosta poznati). U nekim pitanjima oslanjaju se na druga europska istraživanja iste teme (teorijski okvir, posebice teorije o podrijetlu koje nalaze izvore i uporišta karnevala u različitim antičkim i posebice rimskim kultovima i svečanostima). Usporedba sadašnjeg stanja i nedaleke prošlosti karnevala ukazuje na veće promjene, prije svega
na slabljenje magijskih funkcija koje su, sudeći prema starijoj literaturi, prevladavale u seoskim pokladama.

Međutim, kritika starije građe i njezinih interpretacija ocjenjuje da one ne odgovaraju stvarnom stanju nego da su odraz slabosti istraživača i njihove koncepcije, tj. zanemarivanja svega što se držalo unosom iz grada i što je “kvarilo” lik ćudorednih seljaka (pokladna neumjerenost, raspojasanost, nepoštivanje svjetovne i crkvene vlasti). Iz istih se razloga na prvom mjestu isticala zaštitna magija, a ne magija za plodnost (opsceni prizori). Ta kritika zamjera i nedostatak podataka o gradskim karnevalima u kojima je od magijske važnija komponenta društvene kritike.

U svjetlu svojih teorija, suvremeni su istraživači analizirali i dio starije građe. Dva su tipa karnevala, nazvana prema rimskim svečanostima: luperkalijski (karakterističan za ruralne stočarske krajeve i bliži magiji plodnosti) i satumalijski (češći u urbanim okružjima i skloniji društvenoj kritici). Važan je dio pokladnih likova i postupaka iz starijih etnoloških zapisa našao svoje mjesto u tim analitičkim kategorijama. Tako je kao luperkalijske lako prepoznati maskirane skupine muškaraca u kostimima od životinjskih koža, s privezanim zvonima (zvončari iz okolice Rijeke, baukači iz sela Turčišća u Međimurju, bušari iz Slavonije, buše u Baranji, didi u Dalmatinskoj zagori i okolici Sinja, didići u Lici, bučani s otoka Krka). Iako se razlikuju u pojedinostima, osobito u maskiranju glave (kožne i drvene maske, životinjski rogovi), te pokladne likove povezuje i njihovo ponašanje: brzo i agresivno kretanje u skupini, ponegdje u posebnom ritmu, stvaranje
buke zvonima i drugim instrumentima (rogovima, klepetaljkama), vitlanje štapovima i toljagama, plašenje promatrača.

U maskiranoj skupini ili odvojeno od nje nalaze se dva karakteristična i vrlo rasprostranjena pokladna lika, diedldid i baba. Obučeni su u staru i otrcanu odjeću, jedan od njih ima zvono ili batinu, obično i vrećicu s pepelom kojim posipa promatrače, posebice žene. Ovaj par obvezatno izvodi opscene scene, irni tira spolni čin, a djed za tu svrhu zna imati i osobit rekvizit u obliku falusa.

U opisanom nije teško prepoznati tragove zaštitne magije (odbijanje i zastrašivanje zlih sila) i magije za plodnost, bez obzira na to što ti postupci znače sudionicima tih događanja. I u opisima gradskih, odnosno malogradskih poklada, kakav je npr. fašnik u Samoboru ili pust u Primorju (Senj, Novi), lako se prepoznaje tzv. saturnalijski tip karnevala koji je u osudi karnevalske lutke, u drugim maskiranim likovima i zbivanjima te u pokladnim publikacijama obračunavao s događajima protekle godine, posebice komentirajući društveni i politički život. Pogubljenju lutke (spaljivanje, utapanje, vješanje) prethode dramske scene u kojima sudjeluju tužitelj, sudac, branitelj i tugujuća rodbina optuženog. Zajednički sadržaj takvih karnevala redovito su i povorke maskiranih skupina koje uprizoruju neki sadržaj, često na kolima, te pojedinci koji kostimom i maskom iskazuju svoju maštu. I među ovima se pojavljuju prizori i pojedine maske veće starine i tradicije, kao što su maske konja ili deve s goničem, svatovska ili pogrebna povorka.

Pokladne maske i značenja

Značenje maskiranja na karnevalu, pokladama

Maskirane skupine koje predstavljaju svatove vrlo su čest prizor u gradskim i seoskim pokladama. U dosluhu sa zaboravljenom magijom plodnosti, pokladni svatovi plijene komikom izvrnutih uloga (sićušan mladoženja, a muškobanjasta, krupna i često trudna mladenka; oboje muškarci) i golicaju seksualnim aluzijama u ponašanju i govoru. U seoskim pokladama odavno defiliraju likovi iz drugih etničkih, društvenih i profesionalnih skupina: Cigani, gospoda, vojnici, obrtnici, svećenici, fra tri , biskupi te maske smrti, anđela i vragova. Većinu tih likova susrećemo i u gradskim karnevalima.
Danas je teško suditi, a jedva da je i važno, gdje je riječ o utjecaju i preuzimanju, a što je na obje strane moglo nastati neovisno. Načelo prerušavanja sigurno je odavno svuda isto: biti netko drugi. Za to je pokatkad dosta izvrnuti naopako vlastito odijelo ili uzeti odjeću suprotnog spola, prekriti lice i izmijeniti glas. Međutim, određeni sadržaji seljačkih poklada pripadaju samo njima, a tima su etnolozi opravdano posvećivali veću pozornost. To su npr. već spomenute maskirane skupine opremljene materijalima i rekvizitima seoskog podrijetla (životinjske kože i rogovi, zvonca, trube od kore i životinjskih rogova), slično opremljeni likovi djeda i babe, prizori s oraćim i drugim poljodjelskim spravama i radnjama. Skupina “orača” s oraćom spravom, eventualno i branom, pojavljuje se na Pepelnicu, po seoskim ulicama i dvorištima mjestimice zaore brazdu, a skupljaju i darove Gaja, slaninu, vino). U skupini zna biti i sijač i gonič koji tjera u jaram upregnute sudionike. Ovaj prizor, opisan u nedalekoj prošlosti kao pokladna šala, dovodi se u vezu u nas i drugdje, s poznatim oboravanjem sela ili njegovih dijelova zbog zaštite od bolesti i zaraze. Zanimljivo je da su često, u drugih naroda, ali i u nas, protagonistice bile žene (npr. u Slavoniji).

Slavonske poklade

Poklade, karneval u Slavoniji

U Slavoniji je zabilježeno i vrlo aktivno sudjelovanje žena u svim drugim pokladnim zbivanjima, za razliku od drugdje na selu prevladavajuće ili isključive uloge muškaraca. Osobitost seoskih poklada su i neki regionalno ograničeni sadržaji: osobiti pokladni posjetitelj, polaženik, čiju ulogu i ponašanje seljaci tumače kao postupak za dobro peradi, nošenja jaja i leženja (npr. kod Dugog Sela rano na Pepelnicu u kuću dolazi djevojčica i šuteći sjedi, domaćica joj u krilo stavi novaca ili jaja). Na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske o pokladama su išli ophodari koji pjevaju i plešu za bolji rast lana, repe i zelja, poskakujući visoko koliko žele da naraste lan i šireći noge koliko bi trebala narasti repa.

Tu za len, tu za len,
Za ti dugi len.
Fašnik se je oženil,
Pepelnicu zaručit.
Tu za len, tu za len,
Za debelu repu. (Međimurje)

Ove dječake, kao i sve maskirane skupine koje su posjećivale seoske domove, ukućani su častili jelom i pićem. Pojedini članovi prikupljali su i nosili darove. U dinarskom su području maskirane skupine imale vođu (did, Turčin ili arambaša) koji je nosio sablju i na nju nabadao veće komade darovanog suhoga mesa. Pred kućama su pjevali tražeći dar i zahvaljujući na njemu:

Evo kuće i odžaka,
dobre žene i čovika.
Ovde će nas darovati,
didu bradu namaza ti. (. .. )
Hvala tebi, domaćine,
što si didu darivao
i sablju mu namazao. (Otok kraj Sinja)

Među ostatke magijskog i specifično seoskog sigurno se ubrajaju i različiti postupci s voćkama da bi bolje rodile (stresanje stabala, pucanje u njih), simbolično započinjanje važnih poslova kako bi te godine bili uspješni (u vrtu i vinogradu, priprema sjemena), postupci za zaštitu živadi i stoke (da ih ne odnese lisica ili kobac, protiv ujeda zmije). Poklade kao vrijeme zabave svuda potvrđuju i podaci o pokladnim plesovima koje je organizirala seoska mladež, osiguravajući odgovarajuće prostorije i svirače. Često se ističe da su o pokladama zaplesali i stari i djeca, a među starijim zapisima ima i onih koji bilježe kako su tada znali zaplesati i svećenici i fratri. Obilje pa i neumjerenost u jelu, primanje i uzvraćanje posjeta, druženje i plesne zabave – značajke su koje poklade iskazuju kao izrazito blagdanske dane u životu sela.

izvor >>>> “Hrvatska Etnografija”

The post Sva značenja karnevala, pokladne maske kroz povijest appeared first on Narodni.NET.

Mlađa žena Ruža odlučila je otići na rijeku oprati malo dječje robe i donijeti burilo vode za piće. Silazila je niz jedan puteljak i malo prije nego li će sići na glavni put, ugleda jednog poznatog mladića iz sela gdje jaše na magarcu. Činio joj se nekako visok, a opet vidi da jaše na magarcu. Upita ga gdje će on tako rano, no on joj ništa ne odgovori. Ohrabrila se Ruža, misli da će i on biti tu negdje blizu rijeke te naći je. Kad je Ruža sišla na glavni put, ni mladića ni magarca nigdje.

Ruža se toliko prestrašila da se odmah trkom vratila kući. Od straha je sve probudila. Njezin je svekar najprije saslušao što je Ruža pričala, a onda joj kazao što se zna o tome. Bio je to “vištac Joko” koji se tako pretvarao skoro svaku večer. Bio je strah u selu. Zvali su ga “Poprdan”. Stariji su djeci govorili: “Odnit će te Poprdan ne budeš li dobar.” Ruža više nikad nije išla noći na rijeku. Toliko se bojala da je išla danju na rijeku, ali uvijek s drugim ženama.

Priče i legende kojima se zastrašivala djeca

The post Stare priče kojim se zastrašivala djeca appeared first on Narodni.NET.

Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore da su to sve gluposti i besmislice, praznovjerje.

Evo nekoliko više i manje poznatih narodnih vjerovanja s naših područja.

Narodna vjerovanja o kamenu

Simbol stabilnosti, pouzdanosti, trajnosti, vječnosti, besmrtnosti… Vjerovalo se da između duše i kamena postoji neraskidiva veza: kamen i čovjek predstavljaju dvojako kretanje uspona i padova. Vjerovalo se da kamen raste sve dok ostaje netaknut ispod zemlje, a za kamenove što su pali s neba govorilo se da ostaju živi i poslije pada. U staroj se Grčkoj vjerovalo da su se ljudi poslije Potopa rodili iz kamena, a takva vjerovanja nalazimo i u semitskim legendama, čak i u Kini. Kamen je simbol Zemlje-Majke, a prema brojnim predajama drago se kamenje rađa iz stijene nakon što je sazrelo u njoj.

Kamen se koristio i u narodnoj medicini: ako bi se držao na bolnom mjestu, vjerovalo se da će na nj prijeći bolest, a da bolest koja je prešla na kamen nikome više ne bi naudila, ‘bolesni’ se kamen bacao u tekuću vodu – potok ili rijeku – ili bi se ispirao pod mlazom vode. Uz to, osobi koja se tako izliječila, govorilo se da više nikad ne bi smjela vidjeti taj kamen, jer bi se navodno bolest mogla vratiti. I pljuvanje po kamenu navodno je moglo izliječiti svaku bolest.

Posebno su bili na cijeni probušeni kamenovi, koje je isprala i probušila voda: u njih su se – zavisno od veličine otvora – ubacivali novčići ili uvlačile ruke, glava ili cijelo tijelo, vjerujući da štiti od uroka i da ženama daruje plodnost.

Vjerovalo se također da kamenovi složeni na hrpe postaju sveti i da imaju dušu, te da svojom energijom mogu liječiti mnoge bolesti. Sanjati kamenolom – dobre vijesti, dobit, nasljedstvo; bacati kamenje – otkrit će se neka neprijatna tajna, ogovaranje; vidjeti kamenje na hrpi – moguća svadba, ženidba ili udaja.

Zanimljiva vjerovanja naših starih

Sjećate li se da su vam stariji govorili da ne prolazite ispod ljestava, ne darujete prijatelju nož, ne pijete iz tuđe čaše… i slične čudne savjete koje niste razumjeli. Takvih je narodnih vjerovanja na stotine, a nekad su ih smatrali nepisanim načinom ponašanja. Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore […] Opširnije

Narodna vjerovanja vezana za svakodnevnicu

Sjećate li se da su vam stariji govorili da ne prolazite ispod ljestava, ne darujete prijatelju nož, ne pijete iz tuđe čaše… i slične čudne savjete koje niste razumjeli. Takvih je narodnih vjerovanja na stotine, a nekad su ih smatrali nepisanim načinom ponašanja. Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore […] Opširnije

The post Kamen u narodnim vjerovanjima appeared first on Narodni.NET.

I dok sunce izađe, kad sunce izađe, unda ga prinosiš i nižeš i eto ti.

I oni brali duvan, a kaže svako malo ovi se diver okrene i smije se. I ona sad:

“Čemu se ti smiješ?” “Ma ništa nako”, a tamo vila da je došla i ona ga ko zasmijava, ona mu otud te neke znakove daje i tako. Opet oni beru i on opet, opet se smije.

“Čemu se ti smiješ?”. On opet: “…”, jer nije smija kazat. Ali ona, žensko ko žensko, dovezala ga se, ko je, šta je, i on kaže: “Vile!”

A njega je i prije nestavalo jer nikome nije kaziva di je. Nestane ga po cilu noć. Da je curi otiša, nije, a da ima cure, ni abera od ženidbe, da su ga ko vile vodile.

I ona ga se toliko dopoveze i on jadnik kaže. Doša kući, razbolija se, tri dni leža, bolova i umra. Eto to ga je to koštalo što je izda.

Imotske vile na jezeru foto Imota

The post Priča o čovjeku koji je izdao vilu appeared first on Narodni.NET.

Kreše, kreše i ode. I ja došla kući i tako kazivan. Kaže meni pokojna baba moja: “Ljube, to su ti vile prošle.” Ma kakve vile? Neće ti ga Ljuba nikad više napojit krave. 

Nikad više nisan otišla. Puno ti me je puta mater za to ispribijala. Jer ko će nosit kravi. Undan se nosila voda u burilu, al ko će kravi donit vode pa je napojit. Nego potraj kravu, lavor ponesi. Što je moja mater govorila kad bi se privarila: “Kravu ponesi, lavor za ruku povedi.” Unda se ja tomu smijala a ona bi reci: “Ajde, mala, okani me se, dosta mi je i moje muke.” Unda ona meni da toji lavor i ja gori k čatrnji i zavaćaj vodu, i kravi livala, krava pije koliko može i vrati je kući.

krava i vile u pripovijetki

The post Pripovijetka o kravi i vilama appeared first on Narodni.NET.

Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore da su to sve gluposti i besmislice, praznovjerje.

Evo nekoliko više i manje poznatih narodnih vjerovanja s naših područja.

Narodna vjerovanja vezana za kišu

Božanski blagoslov, simbol nebeskih utjecaja. Ona sjedinjuje simbole vatre (munja) i vode, a u gotovo svim ratarskim kulturama prošlosti vjerovalo se da je kiša sjeme boga oluje bez kojeg se ne bi mogao ni zamisliti život…

Božanski blagoslov, simbol nebeskih utjecaja. Za mnoge je kiša kćerka oblaka i oluje. Ona sjedinjuje simbole vatre (munja) i vode, a u gotovo svim ratarskim kulturama prošlosti vjerovalo se da je kiša oplođujuća sperma ili sjeme boga oluje bez čega se ne bi mogao ni zamisliti život; u Indiji se za oplođenu ženu kaže da je kiša, to jest izvor svakog blagostanja. Njena važnost po život na našoj planeti utjecala je na stvaranje bezbrojnih ratarskih obreda, kojima je bio cilj da se prizovu kišni oblaci.

S druge strane, vjerovalo se u brojne ‘signale’ koji su prethodili kiši: kad se mlijeko pri kuhanju ne bi dizalo očekivala se kiša, kada bi dim išao nastranu, a ne uvis;

kad bi se golubovi kupali u vodi ili bezvoljno kunjali na krovovima, kad bi ptice letjele prenisko a mjesec na nebu bio blijed i žut, kad bi ribe iskakale iz vode i komarci nasrtali na ljude i stoku;

kad bi se goveda ‘obadala’ i magarci njakali ili striješili ušima, kad bi svrake uporno kreštale i žabe kreketale…

Pored dodolskih pjesama, kiša se navodno mogla izazvati i ako bi se ubijena zmija naopako objesila na nekoj grani ili grmu.

Tko je želio da ima zdravu i jaku kosu savjetovano mu je da gologlav hoda po kiši, a ako je kiša padala na Uskrs, Duhove, u nedjelju poslije Duhova, te 27. lipnja (Dan sedmorice efeskih spavača) ili 13. srpnja (Sv. Margareta), vjerovalo se da će kiša danima padati.

Onom tko je želio da ga tokom godine ne zabole leđa savjetovano je da se u proljeće za vrijeme grmljavine provalja na zemlji dok pada kiša.

Ako kiša pada za vrijeme pokopa, neko bi iz iste kuće uskoro mogao umrijeti. Ako je kiša padala u otvoreni grob, vjerovalo se da će pokojnik postati blažen.

Ukoliko bi guska dok kiša pada okretala glavu prema nebu, smatralo bi se da će kiša uskoro prestati. Poslije jutarnje i večernje kiše obično predstoji lijepo vrijeme, a ako se za vrijeme kiše po barama i lokvama dižu klobuci i mjehurići, vjerovalo se da će kiša postati još jača i da će duže potrajati.

Ako kišu zemlja lako upija, predstoji duži kišni period. No, prestanak kiše mogao se navodno postići i ako bi se triput pljunulo prema nebu. Sanjati kišu – vjernost, odanost; pljusak – šteta, gubitak.

Narodna svadba i običaji maldenaca

Pripreme za svadbu. U davnim je vremenima svadba uslijedila tek dugo nakon prosidbe, često je proteklo i nekoliko godina, jer je zbog velikog broja članova zadruge, a svakoga je od njih valjalo darivati, pomna izrada svadbenih darova (vezene košulje, rupci, čarape) zahtijevala puno vremena i truda. Danas su rokovi u južnim krajevima, gdje se patrijarhalni […] Opširnije

Narodna vjerovanja uz rođenje djeteta

Srpska narodna pjesma opisuje neplodnu ženu, nerotkinju, kao stablo bez ploda, kao ružin vijenac bez ruža, i izražava zdrav i prirodan nazor da bračna sreća ponajprije ovisi o blagoslovu djecom. Brojni su dokazi iz starijih i novijih vremena da je narod rastavu braka bez djece smatrao posve razumljivom i prirodnom. Štoviše, izostanak muške djece često […] Opširnije

The post Kiša u narodnim vjerovanjima appeared first on Narodni.NET.

Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore da su to sve gluposti i besmislice, praznovjerje.

Evo nekoliko više i manje poznatih narodnih vjerovanja s naših područja.

Narodna vjerovanja naših starih

Ako vas palac svrbi – očekujte posjetu;

Ako vam palac pocrni – nećete moći uštedjeti novac;

Ako se ubodete u palac – loš predznak, očekujte nesreću!

Dugi prsti odaju inteligentnu osobu, sklonu umjetnosti, posebno muzici;

Kratki prsti odaju impulsivnu, živahnu osobu;

Debeli i kratki – sebičnost;

Veliki, kvrgavi prsti – neinteligentnu osobu,

Krivi prsti odaju zločastu i zlobnu osobu.

Zanimljiva vjerovanja naših starih

Sjećate li se da su vam stariji govorili da ne prolazite ispod ljestava, ne darujete prijatelju nož, ne pijete iz tuđe čaše… i slične čudne savjete koje niste razumjeli. Takvih je narodnih vjerovanja na stotine, a nekad su ih smatrali nepisanim načinom ponašanja. Mnogi vjeruju u ta narodna vjerovanja dok drugi odmahuju rukom i govore […] Opširnije

Zanimljiva vjerovanja naših starih

Sjećate li se da su vam stariji govorili da ne prolazite ispod ljestava, ne darujete prijetalju nož, ne pijete iz tuđe čaše… i slične čudne savjete koje niste razumjeli. Takvih je narodnih vjerovanja na stotine, a nekad su ih smatrali nepisanim načinom ponašanja. Ipak, podsjećamo na neka njihova upozorenja Neka od zanimljivih narodnih vjerovanja: U […] Opširnije

The post Zanimljiva vjerovanja naših starih appeared first on Narodni.NET.