U nastavku donosimo jednu modernu priču o energetskim certifikatima i za što nam trebaju energetski certifikati.
Želite li prodati stan ili kuću energetski certifikat je dokument bez kojeg bilo koja kupoprodajna akcija nije moguća. Zašto je to tako i što je uopće energetski certifikat? To je dokument kojim je određena energetska učinkovitost javne zgrade, kuće ili stana i pomaže vam da povećate kvalitetu života za vas i vaše najbliže. Naime, kupujući stan ili kuću, vi ne znate neke detalje oko tog stambenog prostora i energetski certifikat je upravo zato ovdje. Upravo tim dokumentom pokazuje se energetska učinkovitost stambenog prostora, kvaliteta gradnje i kvaliteta materijala kojim je izgrađen taj objekt.

No, prodaja nekretnine nije jedini razlog za rađenje energetskog certifikata. Sam energetski certifikat vam donosi mjere kojima možete poboljšati kvalitetu života, pa čak i smanjiti račune za grijanje i hlađenje u prostoru u kojem sada živite. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju energetski certifikat je postao obavezan dokument tijekom kupoprodaje objekata iznad 50 m², bili oni poslovni ili privatni prostori. Taj poseban datum je odabran upravo zato jer je u članicama Europske unije energetska učinkovitost bitna jer doista smanjuje oscilacije u temperaturi i stambenom prostoru smanjujući tako i račune ali i vaše nezadovoljstvo  praznim novčanicima. Ovdje možete pročitati više o rokovima vezanim za energetski certifikat.

U današnje vrijeme mnoge kuće nemaju toplinsku izolaciju na fasadama ili su jednostavno nedovoljno stručno napravljene što dovodi do prolaska vlage u kuću ili stan te se javlja veća potreba za grijanjem nego inače. Kuće s toplinskom izolacijom takve probleme nemaju, one zadržavaju vaš stambeni prostor točno onakav kakvog ga želite – ljeti hladan, zimi topao.

Kako se radi energetski certifikat?

Energetsko certificiranje se vrši od strane malog broja ljudi ovlaštenih kojima je Ministarstvo odobrilo rad na polju energetske učinkovitosti. Ti stručnjaci nakon obavljenog pregleda svrstavaju stambeni objekt u jedan od 8 energetskih razreda. Ti razredi su imenovani slovima od A+ do G, s tim da je A+ najviši energetski razred, a G najniži. U visokorazvijenim zemljama postoje objekti koji imaju A+ energetski razred, no kod nas je C razred zakonom propisan i težnja većini izgrađenih objekata.

Važnost ovog dokumenta prikazuje i druga odredba Ministarstva, a to je da će od 01.01.2016. godine uz nekretnine koje se prodaju, certifikat će biti potreban i za iznajmljene objekte. Ali, zašto čekati zadnji tren za manje račune i ljepše i ugodnije življenje?

The post Kako dobiti energetski certifikat appeared first on Narodni.NET.

Narodni.net Vam nudi iznimnu ponudu:

Izradu profesionalne internet stranice za Vaš OPG i prezentaciju Vaših proizvoda.

Uz izradu i prilagodbu internet stranice za pretraživače (Google, Bing …) prezentirat ćemo Vaš OPG svim posjetiteljima našeg portala Narodni.net koji broji više od 100 000 jedinstvenih posjetitelja mjesečno koji se interesiraju za domaću hranu, seoski turizam i naše stare običaje.

Jednim cijelovitim riješenjem dobivate profesionalnu internet stranicu i promociju Vaših proizvoda.

Želimo pomoći malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima da uz minimalna ulaganja pokrenu vlastite internet stranice i prezentiraju svim korisnicima interneta.

Izrada i promocija Vaše stranice već od 600 kn!

U paketu je uključena domena npr. opg-prezime.hr ili neka od naplatnih domena (opg-prezime.com.hr). Izrada internet stranice s unosom Vaših artikala i promocija na portalu Narodni.NET i našim društvenim mrežama (facebook, google+, twitter, pinterest itd.) zahvaljujući kojima naše objave vidi više od 500 000 ljudi mjesečno.

Stranice su izrađene suvremenim web tehnologijama (XHTML, CSS, JQuery), prilagođene uređajima nove generacije (responsive design), pretraživačima (SEO), društvenim mrežama (opcije za djeljenje sadržaja) i internet trgovinama (XML feed). Kreirali smo i mogućnost samostalnog unosa i ažuriranja sadržaja (CRM).

Za sve upite slobodno nas kontaktirajte na broj:

Ante Popić

095 333 21 77

ili na email:

urednik@narodni.net

The post Internet stranice za OPG-ove appeared first on Narodni.NET.

Dajte svoj doprinos našoj kulturnoj baštini

Tradicija i naši narodni običaji su dio naše nematerijalne kulturne baštine. Modernim načinom života i iznimno brzim promjena stila života običaji i tradicija brzo tonu u zaborav, priključite nam se i dajte svoj doprinos našoj namaterijalnoj kulturnoj baštini.

Najzanimljiviji tekst nagrađujemo sa 300 kn.

Republika Hrvatska se, kao zemlja bogata nematerijalnom kulturnom baštinom, zalaže za izgradnju učinkovitog sustava zaštite i očuvanja, na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te za uspostavljanje i unapređivanje međunarodne suradnje. Također ističe i potrebu poduzimanja zaštitnih mjera u suradnji s drugim zemljama potpisnicama UNESCO-ve Konvencije za zaštitu nematerijalne kulturne baštine u okviru djelotvornog obogaćivanja i dopune postojećih međunarodnih sporazuma, preporuka i rezolucija o kulturnoj i prirodnoj baštini, s novim odredbama koje se odnose na nematerijalnu kulturnu baštinu

Pomozite nam sačuvati naša nematerijalna dobra

Narodni.NET internet portal koji je pokrenut s ciljem da prikupi i očuva što veći broj naših autohtonih običaja i naše iznimno zanimljive tradicije i s tim obogati našu nematerijalnu i kulturnu baštinu. Neki od najzanimljivijih običaja su vezani za manje sredine i do njih je teško doprjeti i stoga organiziramo ovaj ”natječaj”.

Ovo su neke od smjernica po kojima se možete voditi, ali ništa nije strogo definirano…

• Od vas tražimo da nam opišete i pošaljete zanimljiv običaj vezan za vašu sredinu ili regiju.
• Tekst može biti informativnog ili opisnog karaktera.
• Pokušajte dostaviti nekoliko slika tematikom vezanih za običaj ili priču.
• Pokušajte kroz tekst opisati i nekoliko zanimljivih detalja.
• Tekstove pošaljite na urednik@narodni.net

Svi imamo u svojoj blizini nekakvu staru zanimljivu priču koja je vrijedna da se sačuva od zaborava za neke nove generacije, zabilježite je obogatite našu kulturnu baštinu.

Tekstove pošaljite na mail urednik@narodni.net ili na www.facebook.com/Narodni.net

*Vaše tekstove ćemo objavljivati na stranici narodni.net uz navođenje autora teksta. Dalje tekstove djelimo na našim društvenim mrežama i pomoću alata za praćenje dobivamo najbolji tekst.

*Trajanje natječaja  ovisno o broju primljenih tekstova.

The post Najbolji tekst o tradiciji i zanimljivim običajima nagrađujemo appeared first on Narodni.NET.

“Zajedno za prava svih žrtava rata – osnaživanje organizacija civilnog društva za istraživanje činjenica i zagovaranje obeštećenja.”

Projekt provodi pet organizacija civilnog društva, novčano potpomognute sredstvima Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a svojim djelovanjem koriste svoja dosadašnja iskustva, znanja, aktiviste te ostale resurse u nadi stvaranja multietničkog i multikulturalnog napretka i zajedništva u regiji i općenito.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva prihvatila je navedeni projekt pet organizacija civilnog društva : Documenta – Zagreb (nositelj projekta), Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Centar za podršku i razvoj civilnog društva „Delfin – Pakrac,  Miramida Centar – Regionalne razmjene mirovnih iskustava – Grožnjan, te Udruga osoba oštećenih terorističkim djelovanjem „Pravda“- Bjelovar, koji za cilj ima nastavak projekta na kojem Documenta i njezin tim istraživača već dvije godine intenzivno radi.

Kao partner na projektu, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, uz pomoć volontera i istraživača iz Documente – Zagreb, provodit će projekt koji ima primarni cilj popis ljudskih gubitaka nastalih oružanim sukobom na području Republike Hrvatske od 1991.-1995., a na području dvije slavonske županije : Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske. Projekt traje do 31. siječnja 2012. godine

Ostali ciljevi koji su si zadale navedene organizacije tiču se zagovaranja u ostvarivanju prava na zaštitu kao civilna žrtva rata u RH, zagovaranje na reparaciju/obeštećenje kao civilna žrtva rata, zagovaranje na naknadu štete za imovinu uništenu terorističkim aktima, zagovaranje za puno priznanje patnje i pružanje podrške žrtvama seksualnog zlostavljanja kao vid izvršenja ratnih zločina.

U prilose nalaze priopćenje za medije i poziv volonterima:

Priopcenje za medije 30.3.2012.

POZIV VOLONTERIMA

The post Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka appeared first on Narodni.NET.

Sve detaljnije o Ivanbegovini njezinim žiteljima i običajima možete pogledati na istoj stranici: www.Ivanbegovina.com

Nama odnosno meni je bila zanimljivija druga strana tj uredništvo i organizacija same stranice te smo im postavili nekoliko pitanja vezano za običaje njihovog kraja i budućnost i ciljeve same stranice!

Jedan od najzančajnijih pitanja upućenih autoru i uredniku stranice :

Zbog čega ste pokrenuli vašu internet stranicu?

Stranicu tj. blog sam pokrenuo prije nešto više od dvije godine. Razlog pokretanja ležao je u želji da svima onima koji nisu u mjestu Ivanbegovina, a čeznu za njim, “olakšan dušu” kako bi se reklo i omogućim im uvid u događaje iz mjesta iz kojeg su niknuli.

Jel mislite da se gubi narodna tradicija i u malim mijestima?

Mišljenja sam da se narodna tradicija gubi jer se ne uviđa njena istinska vrijednost. Razlog ovom neuviđanju leži u krizi mlađeg naraštaja koji, iako žive na selu, podložili su se velikom utjecaju “urbanog” stila života u kojem slobodno vrijeme provode pred računalom a uopće nemaju volje za proučavanje tradicije svog kraja niti bilo kakve ljubavi prema istoj, a onda, sukladno tome, niti želje za očuvanjem onog što nas međusobno razlikuje.

Kako su na vašu stranicu reagirali mještani i prijatelji?

Stranica je, na moje iznenađenje, naišla na ogromno odobravanje i omogućila mi osobni kontakt s osobama koje imaju isto prezime kao i ja a ne vuku korijen iz Ivanbegovine, što govori u prilog vrijednosti jedne ovakve stranice.

Mislite da ćete preko stranice moći opisati ljudima stare običaje kojima su se bavili njihovi djedovi i puno generacija prije?

Pa moja nastojanja i nisu isključivo okrenuta pokušaju da izvještavamo onom što se trenutno događa nego i o onome što se događalo. Normalno je da događaji koji su bili interesantni u godinama koje su iza nas, zbog svoje zanimljivosti, kao i želje pojedinaca o očuvanju istih ponovno budu aktualizirani i predočeni mlađima. Svi događaji iz prošlosti imaju za zajednički nazivnik zajedništvo i upravo je zajedništvo ono što nas motivira da se “isplati” gurati tradiciju u budućnost a nikako je ne ostavljati prošlosti.

S obzirom na veliku zastupljenost društvenih mreža poput facebooka jel mislite da internet stranica ima veće prednosti?

Što se tiče broja društvenih mreža, mišljenja sam da se internetska stranica najbolje promovira preko facebooka ili neke druge društvene mreže. Možda je tu ključ angažiranja onih koje sam spomenu na početku. Internet stranica, ovakvog tipa, svoju nadopunu dobija preko društvenih mreža jer su upravo društvene mreže “magnet” koji privuče interesante da posjete određenu web stranicu.

I za kraj kako vidite budućnost vaše stranice?

Budućnost ove stranice vidim kao jednu objektivnu, humorističnu stranicu koja će imati samo jedan cilj: OČUVANJE I PODSJEĆANJE NA RODNI KRAJ I BUĐENJE INTERESA I LJUBAVI PREMA RODNOM KRAJU IZ KOJEG SE OTIŠLO ZBOG EGZISTENCIJALNIH RAZLOGA.

Nadamo se daljnjem rastu stranice i redovitom ažuriranju novim zanimljivim vijestim iz moje male seoske sredine.

Sa stajališta iseljenika iz te male sredine mogu ustvrditi da svoju svrhu i plan prisjećanja na rodni kraj intrenet stranica Ivanbegovina.com radi izvaredno dobro te sa veseljem pogledam nove članke i nove dogodovštine u mojem malom mjestu!

Za kraj usmjerite vaše intrenet preglednike na adresu Ivanbegovina.com i pogledate težnju i posao jedne male Dalmatinske sredine da očuva i obavjesti svoje stanovnike i one u dalekom svijetu sa novim vijestima i novostima iz svojeg rodnog kraja.

The post Ivanbegovina selo moje malo appeared first on Narodni.NET.

Međimurije je karakteristično i bogato narodnom tradicijom i starim narodnim običajima koji se uspješno čuvaju od zaborava.

Narodna jela su dio naše povijesti povjesti i tradicije, očuvanje narodnih jela i narodnih recepata je ključno za kulturno bogatstvo i obogaćivanje naše tradicije.

Donosimo vam zanimljiva pitanja i odgovore iz Međimurja od portala emedimurje.hr:
– Obzirom na velik broj posjetitelja iz Međimurja i okolice vaša stranica pruža centralno mjesto informacija i obavijesti, koliki je upitnik za tradicionalnim i narodnim običajima vašega kraja?
Kako smo nedavno došli na ideju o tome da bismo mogli uvesti rubriku o starim običajima Međimurja (a koju još nismo realizirali), još uvijek nemamo povratnu informaciju o interesu posjetitelja za nečim takvim, ali ne sumnjamo da bi bio loš odaziv na takve članke. Vidjet ćemo konkretnije u praksi, tj. kada krenu članci s tom tematikom. Jedan mali dio koji je kulturnog karaktera: Međimurski rječnik koji je vrlo popularan – http://www.emedjimurje.hr/medjimurski-rjecnik

Internet svakako jest jedan od najjačih medija za prezentiranje ostalima naše kulturne običaje (kroz tekstove, foto i video), budućnost toga je neupitna. Istina je da je trenutno slabo iskorištena promocija lokalnih običaja i kultura, ali smatram da će to s vremenom krenuti u boljem smjeru, iako danas u mainstream medijima prevladava žutilo i crna kronika (a činjenica je da to najviše širu publiku zanima). Kao što sam gore napisao, mi ćemo rezervirati jedan dio za promociju kulturnih običaja na našem portalu.

– Tradicionalna jela su sastavni dio našega života, Hrvatska ima samo pet autohtonih jela ima li Međimurje i okolica tradicionalnih jela koja mogu predstavljati našu kulturu i obogaćivati turističku ponudu Hrvatske u svijetu?
Definitivno, jela koja mogu predstavljati Međimurje:
Hladnetina, pretepena juha, šulenka na mlijeku, meso z tiblice, međimurska gibanica, turoš, čurke z dinstanim zeljem.

– Naši običaji u modernom načinu života brzo idu u zaborav, koji bi se narodni običaji Međimurja mogli istaknuti i zaštititi od zaborava?
Skidanje komušine s kukuruza (Ljuščara) – nekad običan na kojem su se osim što su skidali komušinu, družili, pjevali, plesali… Čehara ( čišćenje perja sa životinja i pripremanje za jastuke, dujhe (debele pokrivače pnjene perjem), Pletenje torbica od komušina kukuruza (Pletenje cekera od ljuščinja), izrada koševa od šibe, izrada lanenih materijala na tkalačkom stanu… To su samo neke kojih sam se sjetio.

– Smotre koje doprinose očuvanju kulturno umjetničke baštine na području Međimurja u organizaciji Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Međimurske županije.

http://www.zajednica-hkuumz.hr/smotre.html

16. Festival kazališnih amatera Međimurja – 08,09 i 10. travnja 2011. PRELOG

4. Dječja smotra međimurskih popevki – 07.svibnja 2011. SVETI MARTIN NA MURI

11. Smotra dječjeg folklornog stvaralaštva – 29. i 30.svibnja 2011. MALA SUBOTICA

27. Smotra međimurske popevke – 04.lipnja 2011. NEDELIŠĆE

7. Smotra koreografiranog folklora – 11.lipnja 2011. ČAKOVEC

13. Smotra pjevačkih zborova i vokalnih sastava – 19. Lipnja 2011. SVETA MARIJA

18. Smotra puhačkih orkestara i limenih glazbi – 03. Srpnja 2011. DONJA DUBRAVA

17. Smotra tamburaških sastava i orkestara – 24 i 25. Rujna 2011. MAČKOVEC

7. Smotra pesmarica naših mamica – 23.listopada 2011. IVANOVEC

8. Smotra narodnih običaja – 18.,19. i 20. studenog 2011. KOTORIBA

Još jednom se zahvaljivamo portalu emedimurje.hr na suradnji i odgovorima na pitanja.

Imate vi zanimljivu priču i temu za nas slobodno me kontaktirajte.

The post Narodni običaji i kultura u Međimurju i okolici appeared first on Narodni.NET.

Zahvaljujući portalu Našice.com donosimo vam jedan intervju sa vlasnikom jednog takvog Etno sela.

Etno imanje `Ribnjaci` Ivana Peršića

Adresa Etno sela: Donja Motičina

Ivan Peršić je vlasnik i voditelj etno imanja `Ribnjaci` koje se nalazi u Donjoj Motičini. Većina ljudi zna za ovog vrijednog i predanog čovjeka, ali vrijeme je da ga i ostali upoznaju. Popričali smo s gosp. Peršićem upravo na njegovu imanju i postavili mu par pitanja.

Slavonsko Oko:  Odakle ideja o etno imanju?
Imanje se nalazi na mojoj praprapradjedovini. Sjećam se da sam kao dijete često ovamo dolazio dok je moj otac kosio livadu. Ovdje mi je bilo zanimljivo zbog potoka koji se ovdje nalazi, a na njemu je bila vodenica i kuća brvnara. Poslije rata je ona srušena, a ja sam kao uspomenu na svoje djetinjstvo htio to obnoviti.

Slavonsko Oko:  Ljudi  koji posjećuju imanje reagiraju vrlo pozitivno. Koliko posla imate oko održavanja i uređivanja ribnjaka?
Čujte, čovjeku koji nešto radi s ljubavlju ništa nije teško, a ja se ovim namjeravam baviti dokle god  u meni ima snage i volje.

Slavonsko Oko:  Vi ste zapravo u mirovini, ali niste `umirovljeni`?
Cijeli život sam stvarao i bio obrtnik, a kod obrtnika nema slobodnog vremena i svaki radni dan se mora iskoristiti. Tako da sam i dalje nastavio raditi tim tempom, pošto mi je to ostala kao radna navika.  Eto, još i dan danas radim, jer je snaga još tu.

Slavonsko Oko:  Vaše zvanje je vulkanizer. S tim poslom ste počeli?
Da, 37 godina sam radio kao zanatlija, vulkanizer, i većina građana me po tom poznaje, a neki me još uvijek tako zovu, iako sam sada službeno umirovljenik.

Slavonsko Oko:  Po čemu je poznato vaše imanje, tj. čime se ističe?
Gajim ljubav prema tradiciji i starim stvarima, volim oldtimere – razna vozila i traktore. Rado bih sakupio i sačuvao sve stvari kojih se sjećam iz djetinjstva. Po tome smo najviše poznati.

Slavonsko Oko:  Dosta pomažete i selu Donjoj Motičini?
Tu sam rođen, i tu bih htio umrijeti, tako da selu pomažem financijski, materijalno i moralno, kako god mogu i umijem.

Slavonsko Oko:  Imate li puno posjetitelja?
U zadnje vrijeme ima sve više posjetitelja, pogotovo tijekom vikenda. Ima puno domaćih koji redovito dovode svoje goste iz Njemačke, Australije i sl., te ovdje provode praznike i blagdane.  Dolazi nam i dosta ekskurzija s djecom, koja ovdje provode ugodno vrijeme u šetnji, jelu i piću. Uglavnom, tkogod nas posjeti, sigurno će se odmoriti i opustiti.

Slavonsko Oko:  U Slavoniji i regiji ste dosta poznati po vašim ribnjacima i imanju?
Zbog toga mi je jako drago, jer je ovdje uloženo puno truda i vremena. Kad ljudi dođu ovamo, sjete se kako je to nekada bilo, čega je sve bilo i što je otišlo u zaborav.

Slavonsko Oko:  Što se sve može vidjeti na imanju?
Prvenstveno, ovu vodenicu koju sam ja obnovio, tj. mlin na vodu i druge mlinove, npr. ručni i sl. Zatim, etno kuću koju sam kompletno preselio iz Siska, u kojoj je sve obnovljeno kako je prije bilo.  To su sve stare etno stvari, npr. spavaća soba stara otprilike 100-njak godina. Ona se zove soba za mlade, pošto su prije mladenci na poklon dobivali svoj kutak u kojoj su provodili prvo vrijeme u braku. A druga kuća, brvnara, je preseljena iz Zoljana, sa Štukinog brda,odakle je moj djed, a pripadala je jednom djedovom rođaku. Nju sam posvetio svojim baki i djedu, a unutra sam sve namjestio onako kako se izvorno sjećam iz djetinjstva. Uz to sam napravio i lutke prema njihovom izgledu i originalnoj odjeći. Naziv joj je `Kuća deda Mate i babe Kate`. Još imamo i natkriveni prostor, gdje su izloženi razni traktori, od kojih su neki stari više od 90 godina, zatim motori, te stolarski, kovački i postolarski alat. Imamo čak i jedan stroj za pranje rublja, koji sam dobio od kolega iz Slovenije, a rečeno mi je da je to prvi Gorenje ručni stroj za pranje. Imam i parnjaču iz 1920. godine, koju sam obnovio i prikazao kako se prije nekad vršilo žito. Na jednom panou imam fotodokumentaciju vršidbe s tim parnjačama na vašarištu, na prostoru sadašnje vojarne. Po tome znate da je to otprije 1940. godine. Jedna parnjača je bila od Bene Zalovića, a druga od Josipa Grepla. Takve fotografije je danas i rijetkost vidjeti.  Ima i fotografija parnjača vršilica iz Motičine, na tzv. Kozolašu, Topolinki.  Prva stvar koju pokazujem posjetiteljima je đeram, simbol Slavonije. Ovdje je bio i prije, a ja sam ga obnovio.

Slavonsko Oko:  Gdje nalazite stvari koje onda izlažete na imanju?
Često posjećujem otpade, zna me biti i stid koliko često sam tamo. Nalazim i dosta vrijednih stvari, za koje znam da bi ih trebalo sačuvati, a ljudi su ih odbacili.

Slavonsko Oko:  I za kraj nam recite nešto o potoku koji teče kroz imanje.
On se zove Babin potok, izvire u Gazijama, na Krndiji, a teče sve do Iskrice u Novom Selu. Na njemu je bilo sagrađeno 12 vodenica i mlinova, a to je ispitao Jozo Patajac  i napravio je zapis. Potok je zanimljiv jer teče ponad livada, malo teče, a onda dođe kaskada na kojoj se sagradi vodenica, i tako 12 puta. Navodno su ga gradili Turci. Nekad je voda bila pitka, dokazano je da u njoj žive riječni rakovi i ribe, što znači da je voda čista. Sada je možda malo više zagađena, ali prije su ljudi konzumirali tu vodu. Taj potok je u biti najvažniji dio ovog imanja, prije je bio veliki potencijal zato što je pokretao mlinove i pilane.  Danas sve više ljudi ovdje dolazi i gradi vikendice uz potok, što je najveći dokaz svih ljepota ovog kraja. Pozivam sve ljude koji nas još nisu posjetili da dođu i vide stari način života, te da se jednostavno opuste i uživaju.

Slike etno sela Ribnjaci:

The post Etno selo kao ogledalo naše narodne tradicije! appeared first on Narodni.NET.

Sa željom da istražimo malo više pomogla nam je Maja Žebčević Matić zaposlenica Gradskog muzeja Požega GMP.hr, koju smo pitali nekoliko pitanja vezanih za tradicionalna jela i naše narodne recepte.

Kako ste došli do ideje da napravite vaš blog?

Etnološki odjel Gradskog muzeja Požega priprema izložbu povodom Međunarodnog dana muzeja radnog naziva „Tradicijska prehrana Požege i Požeštine početkom 20. stoljeća.“ Pripremajući taj projekt shvatili smo kako tradicija prehrane pod pritiskom globalizacije, osuvremenjivanja, brzog života, ali i stigme ‘nezdrave masne prehrane’ nezaustavljivo nestaje. Pa kad je već globalizacija tradiciji uzela danak, onda je red da joj se i oduži promoviranjem putem interneta, kao što uostalom i vi činite. Zašto ne iskoristiti priliku, ne dižući se iz svoje stolice, zaviriti u kuhinje Požege i okolnih sela, i vratiti se stotinjak godina unazad?

Konačno, globalizacija može učiniti još nešto pozitivno, potaknuti da sva ta jela, ako ne i običaji uz njih, ponovo zažive u nekom drugom kontekstu. No kako smo u uvodu našeg bloga „Muzej u loncu“ istaknuli, prehrana nije samo pripremljeno i pojedeno jelo, nego filozofija i navika, običaj i ponašanje, naprosto stil života koji je ovisio o socijalnom momentu, tradiciji, utjecajima doseljenika, modi i povijesnim trenucima. Želja nam je da potaknemo sugrađane da o tome razmišljaju i da nam se obraćaju sa svojim sjećanjima, obiteljskim receptima, te predmetima iz kuhinja svojih baka.

Mislite li da se gubi naša tradicija kako u kulinarstvu tako i inače?

O, da, itekako. Na žalost, na selu su velike promjene u smislu napuštanja stoljetnih običaja počele najviše između dva svjetska rata, a od sredine 20. stoljeća, neke se u potpunosti gube. U radu na svakoj novoj izložbi ili temi susretnemo se s neugodnom činjenicom da su se neki detalji, informacije zauvijek i nepovratno izgubile nestajanjem starih kazivača. Zato nam se sve češće događa da u nekim situacijama nije dovoljno samo zapisati sjećanja, nego ih je potrebno hitno i rekonstruirati.

Tako su kolegica etnologinja Dubravka Matoković i muzejski fotograf Boris Knez za izložbu „Perčin, kika, divojačka dika“, u posljednji čast snimili rekonstrukcije različitih načina češljanja perčina i spremanja oglavlja udanih žena u selima Požeštine. S druge opet strane, teret očuvanja tradicije, barem one duhovne, u našem kraju posljednjih desetljeća nose brojna kulturno umjetnička društava.

Materijalna tradicija, dakle predmeti svakodnevnog života, gube se još većim intenzitetom, i to sa svakim kućnim čišćenjem ili rušenjem neke stare kuće. Ako ih ljudi iz sentimentalnosti i zadrže, predmeti tradicijske baštine, inače u lošem stanju radi različitih nametnika i neadekvatnog čuvanja, brzo propadaju. Još je gore kad ih neadekvatno zaštite, pa onda imate kao ukras na seoskom dvorištu  metalni plug obojan, recimo u ljubičasto kako bi odgovarao fasadi nove kuće.

Dragocjeni predmeti koji svjedoče o nekadašnjem načinu života, najbolje je da se nalaze u muzeju, inventirani, stručno zaštićeni i na pravi način prezentirani. Uvijek nastojimo savjetovati vlasnicima i amaterima sakupljačima kako da se odnose prema tom dijelu materijalne kulture.

Za našu zemlju tradicionalna kuhinja ima velik značaj, kakve su reakcije na vaš projekt?

S ovom temom imamo sreću da je ‘in’, odnosno da je hrana popularna. Ljudi rado kuhaju, nekako se imaju potrebu, Bogu hvala, vraćati svojim korjenima, često otkrivajući da ono najjednostavnije u kuhinji je zapravo neprocjenjivo i za današnje pojmove, usudila bih se reći, gotovo egzotično iskustvo. Konačno tu je i brendiranje pojednih tradicijskih jela, njihovo zaštićivanje kao materijalnog kulturnog dobra od strane Ministarstva Kulture RH. Kad smo kod toga, nadam se da će naš projekt „Muzej u loncu“ otvoriti put potrebe zaštite još kojeg jela s našeg područja, jer se ne možemo nikako složiti s činjenicom da je u Slavoniji, regiji koja je na glasu dobrog jela, kao takav za sada prepoznat samo kulen! A o potrebi da hrana bude naš turistički zaštitni znak da i ne govorim. Na žalost, iz našeg kraja također nema baš previše jela na popisu Pravilnika o utvrđivanju posebnih standarda – hrvatske autohtone kuhinje Ministarstva turizma RH. Toplo se nadamo da će se naš prokjekt doživjeti prije svega kao dobronamjerni poticaj u želji zaživljavanja vrednovanja tradicijske prehrane Požege i Požeštine. Uglavnom se to i događa, dobivamo podršku lokalne zajednice, te urednika portala  koji promiču ovakav način razmišljanja, te i sami ulažu velike napore u očuvanje i promociju starih hrvatskih jela i pića.

Prema vašem mišljenju da li se zaboravilo dosta tradicionalnih jela i kako dolazite do recepata i materija iz povijesti?

Bogu hvala, pa su nam na terenu živi još uvijek osamdesetogodišnjaci, pa čak i devedesetogodišnjaci koji se sjećaju kako su se nekada pripremala i u kojim prigodama konzumirala pojedina jela i pića. Još je veće veselje kada uz njihovu veliku pomoć i savjete uspijemo pojedino jelo i rekonstruirati, znači napraviti. Kod pripreme hrane etnološki je zanimljivo što se ona razlikuje od sela do sela, od kuharice do kuharice, što dakako ovisi o brojnim faktorima koja nastojimo rasvjetliti. Jednako nas veseli istraživanje i sela Požeštine kao i samoga grada Požege, koji je povijesno i običajno jako zanimljiv, sadržajan i poseban, što se dakako odražavalo i na hrani. Imamo sreću što se u našem muzeju susrećemo s divnim, autentičnim izvorima, rukopisima, dokumentima i predmetima, koji upotpunjeni s rekonstruiranim receptima, na najslikovitiji i najmirisniji način oživljavaju Požegu i okolna sela.

Maja Žebčević Matić,

 viša kustosica Etnološkog odjela Gradskog muzeja u Požegi

Nadamo se da će projekt Maje i Gratskog Muzeja Požega sakupiti što više naših tradicionalnih jela i recepata da se naša tradicionalna kuhinja putem ovoga modernog medija poput interneta  otme zaboravu i bude dostupna svima. Kako su hranu pripremali naši stari i koja su to naša tradicionalna jela osim Dalmatinskog pršuta, sira Škripavca, Sinjskih arambašića i još dva zaštićena Hrvatska tradicionalna jela, Hrvatska ima ukupno pet zaštićenih tradicionalnih jela dok druge zemlje poput Francuske imaju 150 i više zaštićenih tradicionalnih jela koji čine i obogaćuju kulturnu i turističku ponudu zemlje.

Nadamo se da projekt poput Narodni.net i Muzej u loncu mogu popraviti tu katastrofalnu situaciju i spasiti naša tradicionalna jela i tradicionalnu Hrvatsku kuhinju od zaborava!

Ako imate recept za staro jelo ili neki stari običaj kontaktirajte me i pišite Hrvatsku narodnu povijest!

The post “Muzej u loncu” čuvar starih tradicionalnih jela! appeared first on Narodni.NET.