Sva ili barem većina starinskih a tako i modernih druženja je uz neku vrstu alkohola.
U Hrvatskoj i okolici najčešći alkoholni i društveni napitak domaće proizvodnje su vino i rakia, vino kao sinonim dobrog života i kvalitete je najčešći suučesnih narodnih i društvenih poslova i narodnih druženja.
Konzumiranje vina se radilo iz jedne bukare iz koje su svi pili…
Kako je nastala bukara i koja je njezina priča pročitajte u nastavku!
Zanimljivo je to da na našim prostorima imamo jednu vrst “Kukse“,koja se zadržala ovdje još odavnina.
Naši preci su se snalazili onako kako je to okoliš oko njih zahtjevao.
Definicija bukare je kratka i jednoznačna. Riječ je o posudi (” Krigli “) od drveta iz koje se pije vino. Ipak, daleko od toga da je bukara samo posuda. Ona je postala sinonim za domaće vino, vesela sijela i neka dobra stara vremena. U našem narodu bukara je opjevana gotovo jednako kao i vino ili lijepa djevojka i zbog toga i danas živi u kolektivnom sjećanju.
Tradicionalno je bukara posuda od najmanje ½ litra zapremine, a najčešće litar ili više, tako da je obično služila kao zajednička posuda za vino, te bi kružila od osobe do osobe. (ostalo je još i ime pot, ali pot je rađen od metala)
Poslije su Bukare radjene i manje, od par decilitara.Uglavnom za bevandu, manje za lozovaću.Pila se i bikla iz Bukare (Mlado Vino mješano sa kozjim mlijekom)
Kaže se i najgore vino u Bukari od Smrike bi bilo lijepoga okusa.Sama Smrika je davala ugodnim mirisom.
Klek ili smreka
Za izradu ovih proizvoda koriste se uglavnom tradicionalni alati, a od sirovina drvo smreke (Smrič, Smrika,Kleka) koje ima karakterističan miris i ljekovita svojstva. Prije nego što se započne praviti bukara, potrebno je pronaći pravu smreku. Smreka se zatim pila i stavlja na tavan sušiti. Tek kad se smreka dobro osuši, a ponekad to traje i do godinu dana, dobije se kvalitetno drvo za izradu bukara.
Također, može se koristiti i orahovo drvo što uglavnom ovisi od proizvođača, jer svaki majstor ima svoju tehniku proizvodnje.
U početku je bukara bila zemljana posuda jednakog oblika ( nešto slićno je ostalo po imenom Bukaleta)
Bukaleta, ali već stoljećima se afirmirala tradicija pravljenja bukara od drveta.Jer drva je bilo nešto u okolišu, točnije u kršu.S toga se drvo više i brže primjenjivalo za izradu Bukare.Vrste bukara i sama izrada se razlikovala od područja do područja.
Od Hercegovine, Dalmatinske Zagore,Bukovice, Like, pa sve do istre, pa i šire.Njeno porijeklo je vrlo delikatno, neki kažu da je potekla još od Grka.Ali to je samo jedna od mnogobrojnih teza.
Najčešća Bukara je izgledala cijela napravljena od drva, skupa sa drvenom ručkom (Držaćem)
Negdje je umjesto drvene ručke “lajsne“ za ručku bilo umetnuti rog od neke grane, poslije su rađeni obrući od metala, do te promjene je najviše došlo poslije drugoga Svijetskoga rata.Avioni koji su bili srušeni, iskorištavao se njihov materijal od kojeg su bili sačinjeni.Sav metal bi se bio iskorištavao za izradu kojekakvih alata ili pribora za jelo.pa tako i metalni obrući za samu Bukaru.
