Ponajčešći oblik zabavnoga života seljačke mlađarije bila su noćna sijela. U duge jesenske i zimske noći običaj je bio da se djevojke same okupljaju i sjede na sijelu u jednoj kući, gdje je najzgodnije. Tu bi one plele, vezle, prele i pjevale. A gdje su djevojke, tu bi se obično našli i momci. Najomiljenija sijela su ona koja su skupljale djevojke obično subotom večeri, da se na njima čupa vuna, patika duhan, koruba kukuruz i slično. Osobito su bila popularna sijela na kojima se čupala vuna i na koja bi došli momci sa svih strana, pa bi to izgledalo kao neka noćna parada mladosti. Naravno, momci nisu dolazili da rade, nego da zagledaju djevojke. Oni su pjevali gangu, bacali šale, a ponekad igrali razne igre ili su šijali. Tek poneki bi sjeo između djevojaka i počeo, više od šale, čupati vunu, a najviše da razgovara s nekom djevojkom.
Pjesma za sijelo
Za takva sijela djevojke su se oblačile kao da idu na dernek. Sve su činile da se samo što bolje svide momcima, jer im je do toga bilo puno više stalo nego do čupanja vune. Na sijelu na kojem nema momaka nevesele su cure i od njih nema velike rađe. One često izlaze pred kuću da slušaju pjevaju li momci s koje strane. Na sijelu djevojke neprestano pjevaju gangu. U njoj su izražavale sve ono što su osjećale. Pa dok je momačko pjevanje ponekad prelazilo granice dobroga ukusa i završavalo u vulgarnosti, djevojačka pjesma bila je osjećajna, iskrena i istinita. Te pjesme od dva stiha skrivale su u sebi više poštenja i plemenitosti nego bilo koje druge naše narodne pjesme. Odlikovale su se ljepotom izraza i pune su bile mirisa cvijeća zanosne noći, mjesečine i ostalih čari seljačke idile, pa su kao takve djelovale toplo i snažno.
Iz tih pjesama moglo se saznati i to da je najveći ideal svake seljačke djevojke ljubav, ali samo onda ako ona vodi dvoje mladih pred oltar — vrčem u brak. Osjeti li naša djevojka u samom početku jedne ljubavi da postoji vrlo malo ili nimalo izgleda za udaju, ona će najčešće odbiti tu ljubav kao suvišnu i neumjesnu.
Na sijelu se ponekad natpjevavaju momci i djevojke i preko dobro smišljenih pjesmica vode otvoren dijalog, da sijelo vidi ili su domišljatiji momci ili djevojke. Na koncu će cure zastidjeti momke ovom pjesmom:
»Lipše naše, vaše ko gargaše«
ili:
»Umri, curo, zemljica ti laka
Nestalo je pošteni’ momaka.«
Tako vrijeme ubrzo prođe i primakne se pola noći, a sijelo se raziđe i selo oživi od pjesme vriske i graje. Ubrzo iza toga selom zavlada grobna tišina i muk.
