Kako se pripremaju svinjske nogice, jedostavno i lagano. Cijeli proces soljenja i sušenja pokušat ćemo vam objasniti u narednih par redaka.

Najprije krećemo s soljenjem svinjskih nogica, svinjske nogice solimo kombinacijom krupne i sitne soli otprilike pola pola.

Soljenje svinjskih nogica

Svinjske nogice je najbolje soliti u široj posudi gdje ćemo nogice i ostaviti nekoliko dana da odleže u soli.

Nakon soljenja svinjske nogice ostavljamo u soli tzv. pacu. Jednostavno ih ostavimo u posudi nekoliko dana 5-7 da se dobro konzerviraju i postanu onako lijepo fino slane.

Nakon nekoliko dana soljenja svinjske nogice prebacujemo na dim.

Dimljenje svinjskih nogica.

Nakon nekoliko dana dima naše svinjske nogice postaju poznata tradicionalna delikatesa, najbolje je svinjske nogice na dimu držati 9- 12 dana. Dimljenje svinjskih nogica je najidealnije u seoskim dimnim kužinama ali možete vrlo jednostavno pripremiti vlastitu komoru za dimljenje mesa.

Nakon što smo napravili suhe svinjske nogice spremni smo za pripremu nekih od starih tradicionalnih delicija.

Evo nekoliko recepata iz kuharice Tradicijska istarska jela – sezonska i blagdanska te jedan (svinjske nogice s povrćem) s jednog slovenskog portala. (Piše Vesna MEDVEDEC)

Maneštra od stupanog ječma sa svinjskim nogicama

Sastojci: šaka graha, šaka ječma, nekoliko krumpira (oko 25 dag), mrkvica, pešt (od slanine i češnjaka), sol, papar, svinjske nožice
Priprema: U lonac staviti grah, ječam, na kockice izrezan krumpir i na kolutiće izrezanu mrkvicu, iznad toga nogice, preliti vodom, posoliti i popapriti, kuhati oko dva sata bez miješanja, zatim dodati pešt i nastaviti kuhati dok sve ne omekša.

Repa ili kupus s svinjskim nogicama

Sastojci: 1 kg kisele repe ili kupusa, 2 l vode, nekoliko svinjskih nogica, pešt, sol i papar po potrebi
Priprema: Repu (ili kupus) oprati ako je potrebno u mlakoj vodi i iscijediti, neka odstoji oko pola sata u mlakoj vodi (da ne bude jako kisela); oprati rebra i kožice, u lonac staviti dvije litre hladne vode,meso i pešt, kada je meso kuhano do pola, dodati repu i kuhati na laganoj vatri dok sve ne bude skuhano.

Krumpir sa suhim svinjskim kožicama

Sastojci: krumpir, suhe svinjske kožice, maslinovo ulje
Priprema: Krumpir skuhati u vodi narezan na kockice, dodati ulje i zgnječiti vilicom; dok se krumpir kuha, narezati suhe svinjske kožice na kockice i peći ih u pećnici 10 minuta na temperaturi 220 stupnjeva Celzija. Pečenu kožicu zajedno s masnoćom uliti u topli krumpir i sve zajedno pomiješati.

Svinjske nogice s povrćem

Sastojci: 500 g svinjskih nogica, 1 luk, 3 korijena (mrkva, celer, peršin), 250 g soka od rajčice ili pelata, sol, kajenski poper, svinjska mast, vezica svježeg timijan, vino
Priprema: Suhe svinjske nogice očistimo i operemo pod tekućom vodom. U loncu otopimo dvije žlice svinjske masti, dodamo narezan luk, propirjamo ga dok ne omekša. Dodamo narezano korijenje i pa sve zajedno pirjamo oko pet minuta. Dodamo rajčicu, posolimo i popaprimo. Kad zavre, dodamo svinjske nogice i sve zalijemo vinom. Pokriveno kuhamo oko 60 minuta. Pred kraj dodamo vezicu svježeg timijana.

Čorbast pasulj sa svinjskim nogicama

Sastojci

• pasulj
• suve svinjske nogice
• 4-5 glavica crnog luka
• mast
• brašno
• paprika

Priprema suhih svinjskih nogica

Pasulj koji je odstajao nekoliko sati u vodi stavimo na šporet da se kuva. U posebnom loncu kuvamo nekoliko suvih svinjskih nogica u dosta vode. Provreo pasulj procedimo, jer se pri kuvanju pasulja uvek baca prva voda, i sipamo u lonac vodu u kojoj su se kuvale nožice. U pasulj staviti 4-5 glavica crnog luka isečenog na sitno i kuvati dok pasulj ne bude kuvan. Tada stavimo svinjske nogice da se dokuvaju sa pasuljem. Dodamo ostatak vode u kojoj su se kuvale nogice i kuvamo dok se čorba ne zgusne da se može jesti kašikom.Napravimo zapršku sa dosta masti i kašikom brašna, kad porumeni dodamo i promešamo alevu papriku. Zapršku sipamo u pasulj, dodamo soli ako je potrebno i još malo ostavimo pasulj da krčka na tihoj vatri.

Ili jednostavno pripremite Tevižanski grah s suhim svinjskim nogicama po odličnom receptu s coolinarke.

The post Kako soliti i pripremati dimljene svinjske nogice appeared first on Narodni.NET.

Kad dođe kasna jesen i poradi se u polju, započinju svinjokolje.

To je godišnji „smok”(jelo)  koji se rasporedi kroz cijelu godinu. Bravci ne smiju biti mlađi od jedne godine da meso sušenjem puno ne kalira, a i da bude ukusnije. Pravilo je bilo da prasci ove godine od svinjokolje moraju popiti „napoj, zatvoriti ih u „obor da se ne mogu kretati i dobro hraniti da bi bilo i masti i mesa.

Svinje domaće nekad nisu bile potovne, pa oni koji ih nisu imali išli su „kopat cijeli dan za kilu masti. Točno se znalo koje meso se za što odvaja. (Možda je svinjokolja jedan od rijetkih običaja koji se zadržao do danas.)

Od najboljeg mesa prave se kuleni i pokulenci ili kulenove seke, od ostalog kobasice. Plećke i šunke odvajaju se za salamurenje i sušenje, rebra također, a slanina se ostavlja, od poleđine i potrbušine, nešto i od pogrljine.

O narodnom kolinju i cjeloukupnom običaju kolinja smo već pisali a možete pogledati –Narodno kolinje tradicija i običaji–

Kolinje ili svinjokolja nekada

The post Tradicija kolinja ili svinjokolje appeared first on Narodni.NET.

Dostupnost digitalne tehnologije  je vidiljiva u svim segmentima našeg društva a samo ne u očuvanju naših običaja i tradicije, ni sam nisam uživao u narodnim običajima al me uvjek intrigiralo kada bi mi stariji ljudi pričali o silu kao jedinom sredstvu udvaranja ljepšem spolu i kako je za djevojke valjalo satima pješačiti da bi došli kod njihovih kuća gdje bi sa očevima sjedili i razgovarali prije nego sa djevojkom.

Današnje vrijeme je donijelo caffe barove, disco clubove, facebook i razne druge oblike komunikacije tako da je ovaj običaj kako je vaš djeda upoznao vašu baku skroz zaboravljen.
Tražim vec dosta dugo detaljno opisano silo al bez velikog uspjeha, i molim nekoga tko bi mogao pomoći u ovome da me kontaktira na mail: urednik@narodni.net
Hvala unaprijed.
Vaš narodni.net

The post Tko je krivac za naše zaboravljene običaje? appeared first on Narodni.NET.

Topi se mast, prave čvarci, pune kobasice – vrijeme je svinjokolje, starog slavonskog običaja za koji su mnogi strahovali da će nestati ulaskom u EU. No straha nema, dvorišta su puna. I ova zima dočekat će se punih pušnica i hladnjaka.

Obitelj, susjedi, rodbina i prijatelji okupili su se kako bi pomogli u pripremi, a dim iz kotlova znak je starog slavonskog običaja – u dvorištu Božidara Horvateka je počelo kolinje. Mnogi su strahovali da zbog ulaska u Europsku Uniju više neće biti kolinja, no mogu odahnuti.

  POGLEDAJTE: Kako detaljno izgleda narodno kolinje 

‘Bilo je puno govora, bit će ovo, bit će ono, na kraju je ispalo dobro za nas. Mi se nismo previše bojali jer smo znali da ono što radimo, radimo ispravno’, kazao je Božidar.

U dvorištu svi imaju posla. Muškarci rade, a domaćice se brinu za objed. Obveze ne zaobilaze ni one najmlađe. No, za neke poslove ipak je potrebno malo više iskustva.

širi se miris čvaraka iz svakog dvorišta

Čvarci, slavonska delicija, postigli su zavidnu cijenu na tržištu. ‘Cijene se kreću od 80, 70 do 100 kuna. Prije nisu bili tako skupi’, kazala je Iris.

Nije bilo skupo ni meso, koje si većina da nema kolinja, ne bi mogla priuštiti. ‘Spremimo meso, stavimo u pušnicu kobasice, krvavice, kulene, to je neka sigurnost za obitelj’, kazao je Božidar.

  POGLEDAJTE:  Kako pravilno salamuriti i osušiti meso!

Nema straha, Slavonci će i ovu europsku zimu dočekati punih hladnjaka i pušnica.

  POGLEDAJTE:  Nekoliko zanimljivih recepata za čvarke i krvavice!

Zakonska EU regulativa za običaj kolinja

Puno se pisalo o zabrani kolinja i potrebi za službenim mesarima i mesnicama koji bi bili regulativa za svinjokolju, samim time običaj i tradicija svinjokolje u dvorištu izumire.

EU dopušta kolinje pod ovim uvjetima

Hrvatska i ulaskom u EU zadržava proizvodnju tradicionalnih proizvoda kao što su sir i vrhnje te običaj kolinja, ali se za prodaju traži poštivanje propisa i higijenskih uvjeta.

Tako će se u proizvodnji i prodaji tradicionalnih proizvoda kao što su sir i vrhnje morati poštovati higijenski uvjeti.

Hrvatski građani i nadalje će moći prakticirati i običaj kolinja i proizvoditi sve što iz njega proizlazi (domaće kobasice, kulen, šunka, špek, pršut, čvarci). Međutim, meso koje će biti namijenjeno tržištu (tržnice, mesnice, prodavaonice), morat će dolaziti iz klaonica i objekata za preradu mesa koji će raditi u skladu s propisima EU-a u pogledu higijene i humanog klanja životinja, objašnjavaju iz Ministarstva i podsjećaju kako propisi EU-a koji se tiču klanja životinja ne dopuštaju nepotrebno mučenje životinja, pa će se praksa omamljivanja morati primjenjivati i u Hrvatskoj.

Preuzeto s Dnevnik.hr-a

The post Prvo kolinje u Europskoj Uniji, priprema delicija za zimu appeared first on Narodni.NET.

Mi u dalmatinci najčešće radimo suho soljenje mesa bez salamure, što zanči meso se samo posoli s kombinacijom krupne i sitne soli u omjeru 1/3 za sitnu sol.

Ali prvo trebamo obraditi meso u ovom slučaju svinjski but koji će kasnije postati dalmatinski pršut.

Za sve one koji imaju svoje svinje ili kupuju svježe (meso upravo s kolinja) jedna od najbitnijih stvari je ohladiti meso za daljnje rukovanje.

Za to nam najbolje posluže podrumi gdje je malo hladnije i dobro zaštićeno od muha i ostalih nametnika. Za hlađenje mesa dovoljno je 24 sata da meso odleži na hladnom i tamnom mjestu.

Najčešće sutradan možemo pristupiti pripremi mesa za soljenje. Zbog dužine članka i detaljnog opisa procesa sada ćemo soliti samo svinjski but da opišemo detaljno na što treba pripaziti.

Jedno od najbitnijuh stvari prije soljenja je kruženje mesa ili oblikovanje svinjskog buta da dobijemo lijep i kvalitetan dalmatinski pršut.

Pri kruženju oblikovanju mesa odstranjujemo višak mesa da naš pršut dobije prepoznatljiv oblik. Najlakše je jednostavno napraviti dio kružnice na donjem dijelu svinjskog buta prateći prirodni oblik svinjskog buta.

Uz vrlo bitan vizualni aspekt našeg novog pršuta u nastajanju višak mesa koji se mora odstraniti jer u procesu soljenja dok pršut leži u soli svako mjesto gdje nam je pršut i meso tanko biti će presoljeno i djelomično potrošeno, jer pršut odstoji u jakoj soli 15 dana a poznato je da sol nagriza, pa tako i nagriza djelove pršuta koji su višak.

Nakon obrade ili kruženja svinjskog buta, sljedeći korak je soljenje mesa. Za soljenje mesa najidealnija je srednja kadica ili posuda gdje nam cijeli svinjski but može stati, ali to možemo raditi i na stolu. Mi smo koristili plastičnu kadicu čime smo spriječili bespotrebno rasipanje soli.

Koliko svinjski but posoliti nema nekog točnog recepta, na slikama se vidi koliko soli ostavljamo na mesu. Znači meso dobro natrljamo kombinacijom sitne i krupne soli 1/3 i završno još malo pospemo po crvenom djelu bez kože. Prilikom spremanja pršuta slažemo ga da ta strana bude gornja i da nam ta sol ne opadne, jer velika količina soli nam znači i preslan završni proizvod u ovim slučaju dalmatinski pršut, a šteta da bude preslan.

Jedno od bitnih stvari prilikom soljenja svinjskog buta je dobro posoliti gornji uski dio takozvanu koljenicu, taj dio je najosjetljiviji i najčešće zbog nedostatne količine soli pokvari cijeli pršut.

Nakon soljena pršute spremamo na konzerviranje ili onaj pravi proces soljenja od 15 tak dana. Za to nam je idealna plastična bačva ili neka dovoljno velika posuda gdje možemo lijepo poslagati meso da krene lagana transformacija svinjskog buta u dalmatinski pršut.

Kako odložiti pršut na soljenje?

Najbolje je pokriti posudu gdje se sole pršuti, ali pri tom mora ostati cirkulacija zraka.

Nakon deset dana zavirili smo u posudu s našim mesom ili pršutima u nastanku. Možete primjetiti kako se sol cijela rastopila i kako je meso lagano promijenilo boju…

Nakon završene faze soljenja mesa cca 15 – 19 dana (najviše zavisi o debljini i veličini pršuta) kreće prešanje mesa gdje se pršuti stavljaju u preše ili se opterete utezima da dobiju svoju poznatu dalmatinsku čvrstoću i oblik. Prešanjem se iz pršuta istiskiva tekućina i time dobijemo onu poznatu čvrstoću pršuta.

Bitno je da pršut se dobro ocjedi i preša jer ako u pršutu ostane višak tekućine u fazi dimljenjenja i zrenje će se pokvariti.

Kako ozgledaju neke od metoda prešanja dalmatinskog pršuta.

Kako i koliko prešati pritiskati, opteretiti pršut?

Dosta bitna stavka, nesmjemo pršut preopteretiti pogotovo u samom početku jer je još pun tekućine i doći će do pucanja vlakana unutar pršuta i time ga uništavamo. Proces prešanja traje od 7 do 14 dana ovisno o veličini pršuta u tom periodu na dnevnoj bazi lagano zatežemo, dodatno opterećujemo pršut do faze da smo tekućinu  pršutu sveli na minimum i da je spreman za dimljenje.

Dimljenje i dozrijevanje pravog dalmatinskog pršuta detaljno opisujemo uskoro.

The post Obrađivanje i soljenje pršuta, priprema pršuta za sušenje appeared first on Narodni.NET.

Nekada je ovaj posao bio možda najvažniji dio kolinja i za njega su pozivani specijalisti, provjereni i sigurni, jer se tu nije smjelo omanuti. Temelj seoske kuhinje je bila svinjska mast i nju pokvariti, predstavljalo bi pravu katastrofu za domaćinstvo. Ali onda su nastupila vremena njene posvemašnje degradacije pa su mast topili oni koji nisu bili za nekakav drugi posao i nerijetko se događalo da mast pregori, ili se dovoljno ne ispeče pa se prerano pokvari (užegne). Takva mast bi se bacala ili su se njome hranile nove generacije tovljenika.
Međutim vremena su se promjenila, svinjska mast ponovo zauzima zasluženo mjesto u domaćoj kuhinji,  a nus-produkt masti, čvarci, postaju hit. Opet se kod kotla angažiraju dokazani stručnjaci i opet se tom poslu pridaje pažnja kakvu i zaslužuje.
Početak topljenja masti obilježava dilema, treba li u kotao dodati vodu ili mast i ja sam kao čovjek koji ovaj posao doživljava izuzetno ozbiljno praktično eksperimentirao i s jedim, i s drugim. Moj nedvojbeni zaključak je da je stara mast bolji izbor. Kada se dodaje mast, proces topljenja počinje znatno prije, a mješanje, koje u početku mora biti najintenzivnije, kako ne bi došlo do zagaranja kotla, je znatno lakše.
Bio sam na jednom kolinju gdje je topljenje masti pripalo jednom mlađem članu ekipe. “Stručnjak” za mast je dodao cca 1 l vode, i onda je krenuo s mješanjem. Svuda je on stigao, kuhača je prečesto mirovala i rezultat toga je prigoren kotao na dnu, loš okus masti i dva sata ribanja kotla.
Mješanje izrezane slanine u prvih pola sata mora biti bez prestanka, čvrsto stružući kuhačom po dnu i prelazeći svaki djelić dna kotla, a posebnu pažnju posvetiti dijelu kotla uz dimnjak peći, gdje zbog vuče nastaje najveća temperatura i opasnost od prigaranja na tom mjestu je najveća.
Kada i koliko mlijeka dodati je slijedeća dilema, a i to je isprobano i moje mišljenje u svezi stim je da na 10 kg izrezane slanine, ide cca 1 dcl mlijeka. Dodavanje mlijeka se vrši kako bi čvarci na vrijeme dobili onu poželjnu boju, jer ako bi čekali tu boju bez dodavanja mlijeka, onda bi vjerojatno mast pregorila, a ako bi pazili na mast da bude dobra, onda bi čvarci ostali blijedi. Znači ako dodamo više mlijeka, čvarci će biti tamniji, suprotno, ako dodamo manje mlijeka, čvarci će biti svjetliji.
Vrijeme dodavanja mlijeka je najbolje kad se mast počne pojavljivati na površini, dakle kad je slanina još bijela i kad se još ne govori o čvarcima, nego je to još uvijek rezana slanina. Ovaj trenutak je dobar jer smanjuje opasnost preburnog reagiranja masti u smislu jakog pjenjenja. U ovoj fazi i dalje treba intenzivno mješati, ali opasnost od prigaranja je značajno smanjena i sad mješači mogu malo otpuhnuti.
Vatra u početku treba biti dosta jaka, nastavno može biti za nijansu slabija, ali nikako ju zapustiti i dozvoliti da značajno oslabi.
Završetak topljenja je također bitna faza u cjelokupnom procesu, jer ako se tu pogreši sav trud može biti uzaludan. Odrediti trenutak kada je mast „zrela“, a još da nije pregorila, posebno je važan moment i za to postoje dva detalja na koje treba obratiti pozornost. Prvi znak je „šuštanje“ čvaraka i njihova blago smeđkasta boja, a drugi se odnosi na izgled masti, koja mora biti svjetla i bistra. U tom trenutku se dio masti može odliti, ako čvarci još nisu poprimili željenu boju i nedugo zatim skinuti kotao s vatre te ocjediti ostalu mast.
Treba se imati na umu da čvarci još malo dobiju boju i kad se kotao skine, jer mast još uvijek ima viskoku temperatura, a naročito je to izraženo kod kotlova deblje stjenke (odliveni od alumijija) i kod njih se mora posebno paziti na trenutak skidanja kotla s vatre da ne bude prekasno.
Mast nakon hlađenja treba imati bijelu boju, s vrlo blagom nijansom na sivo, okus mora biti tipičan bez osjećaja pregorenosti i takva mast, u zaklopljenoj emajliranoj kanti i na hladnom mjestu, bez problema traje godinu dana.

The post Priprema i proizvodnja domaće svinjske masti! appeared first on Narodni.NET.

Hranu je pripremao u jednom loncu (bronzinu) bez obzira na to o kojoj je hrani bila riječ. Bronzin je visio o komaštrama, a pod njim je ložena vatra. Kod većine domaćinstava sve je pripremano na kominu. Peklo se pod saćem. Skoro svakodnevno kruh, a u vrijeme svetkovine i meso s krumpirima. Od drva za vatru manje je bilo dobrih cjepanica, a više granja. Po granje se išlo u šumu ili je to bio ostatak od grana koje su služile za izradu takalja za takljanje loza.

Uvijek bi bilo i lozine, trtorine, kukuruzovine, trijeske, panjevai sl. Svi su jeli iz jednog čanjka drvenim žlicama koje su sami izrađivali ili nabavili razmjenom. Najčešće se jela pura, a i kruh je obično bio kukuruzni, rijetko pšenični (šenični). Mlijeko je također bilo jedno od glavnih namirnica. Jelo se kao varenika – skuhano mlijeko u kotluši, ali se varenika skupljala i u veće posude, potom se ulijevala u stap i mlatila mećajom. Meteno mlijeko davalo je maslo, koje bi izašlo na površinu stapa, vadilo se i spremalo. Preostalo mlijeko u stapu zvalo se kiselo mlijeko ili mlaćenica. Jelo se i nemeteno mlijeko, ali vrlo rijetko. Mlijeko se rijetko sirilo. Meso je bilo rijetkost. Katkad bi u toplije dane bila za ručak kokoš. Klanje svinje za Božić iščekivano je od svih ukućana s golemim nestrpljenjem jer su znali da će se najesti mesa. Kad bi tkogod klao svinju, djeca bi išla k njemu jer su znala da će dobiti komadić mesa zvan peka. Svaki je domaćin znao sam tranširati svinju. Prvo se čekala džigerica da se od nje pripremi toć uz koji se obvezno posluživala pura. Iznutrice su prane i od crijeva su pravljene divenice – krv pomiješana s kukuruznim brašnom i isjeckanim malim komadićima slaninie. Neki su dodavali mirodije od trava, vrlo često koromač, salo je motano tako da bi se moglo objesiti u konobu za sušenje. Tijekom godine od njega je pravljen začin za kuhanu zelen kad više ne bi bilo mesa, ali i za druga jela. Kore slanine bile bi posebno izrezane i pripremljene zasoljenje, a nakon toga za sušenje na dimu. Rebra sa šarenom slaninom odvajana su i sušena na dimu. Parić zelje kuhano na sušenim svinjskim rebrima bilo je (a i danas je) pravi specijalitet u seoskoj prehrani. Povor s kraćim dijelom rebara zvao se isik. Kuhao se sa zeljeni. Povisme bi se također rezalo tako da se može objesiti za sušenje na dimu. Uzduž kralježnice odvajano je crveno meso, pečenica, koja je osušena na dimu prava poslastica. Pekle su se na žaru ili prigane s jajima. Ukusna je bila i samo dimljena. Izrezivana su četiri pršuta. Dva prednja i dva zadnja. Zadnji su kvalitetniji i veći. Oni su najprije soljeni, potom pod pritiskom cijeđeni, a zatim sušeni. Oglavina je kuhana s kiselim kupusom i davala mu je poseban ukus. Kolači su bili rijetkost, tek katkad bilo je ušćipaka i to najčešće za vrijeme poklada. Nedostajalo je naime pšeničnoga brašna, ali i masti. Ulja seljaci nisu imali, koristila se svinjska mast.

Odjeću i obuću seljaci su uglavnom sami izrađivali od vune i kože. Izgled odjeće bio je nebitan, bitno je bilo zaštititi se od nevremena.

Slika: Mirko Kovačević

The post Život seljaka dalmatinske zagore appeared first on Narodni.NET.

Ovih dana možemo vidjeti one rijetke koji se još bave stočarstvom kako kose livade, kupe, balaju sijeno i pregone ga u ”pojete” da bi preko zime kada se više ne bude moglo u ispašu mogli prehraniti ”blago”. Zahvaljujući traktorima i ostaloj modernoj tehnologiji danas gotovo da jedan čovjek može posao sa sijenom sam obaviti. Nekada to nije bilo tako. Samo za kosidbu ponekad je ovisno o površini livade bilo potrebno i do deset kosaca, a proces kosidbe trajao bi od sv Ante pa sve do Gospojine (veći dio ljeta).

U našim krajevima jedan od najtežih, najzhtjevnijih i usudili bismo se reći najvažnijih poslova bila je kosidba koju su isključivo obavljali muškarci.

The post Narodni običaji kosidbe! appeared first on Narodni.NET.

Prilažemo par video isječaka da vidite kako pobliže izgleda Novljanski MESOPUST!

httpv://www.youtube.com/watch?v=P-A0xHmM5bY

httpv://www.youtube.com/watch?v=703JPl-t0qA

Članak poslao Nikica Piškulić-Juraš

www.novi-vinodolski.biz

The post Novljanski mesopust appeared first on Narodni.NET.

Da bi se proizvela dobra kobasica, neophodna je i kvalitetna pasmina svinja, uzgojena prema točno određenom režimu prehrane. Svinja ne smije biti lakša od 150 kg, odnosno mora imati meso s visokim udjelom proteina i veziva prožetog masnim tkivom. Križanci turopoljske svinje i njemačkoga landrasa dali su dobre rezultate.

Malo je ljudi koji se time žele ozbiljno baviti. Nekada se išlo ’s kolinja na kolinje’, a danas se sve radi na brzinu. Osim toga ljudi su tvrdoglavi, teško im je objasniti da za proizvodnju kvalitetnoga proizvoda treba dodatno obrazovanje, stručna literatura ili posjet raznim sajmovima.

Proizvodnju Sisačke češnjovke, kao zaštićenoga branda, potaknuo je Srećko Selanac, pomoćnik ministra poljoprivrede. U projekt se uključila njegova supruga Sanja, koja ističe da i Posavina ima svoje autohtone proizvode.

The post Sisačke češnjovke- zaštićeni brend appeared first on Narodni.NET.