Nakon trogodišnjih ispitivanja, brački sir na najboljemu je putu da dobije oznaku izvornosti. Cjelokupni postupak, koji se privodi kraju, vodio je Institut za jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita. U taj projekt, koji je brački sir definirao kao prepoznatljivi hrvatski proizvod, uloženo je 380 tisuća kuna, a novac su osigurali Splitsko-dalmatinska županija, Udruga uzgajivača domaćih životinja “Vidova gora” i sve bračke jedinice lokalne samouprave.
– Brački sir pravit će se od mlijeka ovce pramenke i trebat će imati kemijske parametre i fizičke karakteristike kakve je imao kroz povijest, a koje su ga učinile iznimno kvalitetnim, cijenjenim i traženim. Čitav proces odvijat će se jedino na otoku Braču – pojasnio je Joško Matas, županijski voditelj Pododsjeka za poljoprivredu.
Brač je u povijest ušao kao stočarski otok i toga se zanimanja nikada nije odrekao. Po bračkim proplancima i vrletima sada pase više od 20 tisuća ovaca, najviše u posljednjih stotinjak godina. Doduše, više nema pastira čija se stada broje tisućama ovaca, ali je zato sve više onih koji uzgajaju od dvadeset do pedeset grla.
Ovce na Braču uzgaja 350 domaćinstava
Bračani su posebice ponosni na svoju autohtonu ovcu pramenku, koja je opstala na tlu neizdašnom vodom i hranom.
Mario Gospodnetić, tajnik udruge “Vidova gora”, koja je i pokrenula postupak brendiranja bračkoga sira, tvrdi kako se na otoku uzgojem ovaca bavi 350 domaćinstava, dok njih samo 35, odnosno 10 posto, proizvodi sir.
Proizvedene količine su nedostatne pa se prodaja doslovce obavlja na kućnome pragu.
Sada je gotovo nemoguće kupiti brački sir jer se, u pravilu, sve količine rasprodaju do konca kalendarske godine, i to po cijeni od 170 do 200 kuna za kilogram. To je i razlog zašto te bračke delicije nema u prodavaonicama i trgovačkim centrima, a rijetko se može naći i u restoranima izvan otoka.
– Kada brački sir dobije oznaku izvornosti, to će za sve nas koji se bavimo proizvodnjom sira biti dodatni izazov. Brački sir je kvalitetan i zbog vrsne ispaše, pa i pašnjake treba dodatno oplemeniti. Stvorili smo pretpostavke za izgradnju sirane i otkup mlijeka. To će sigurno dati novi zamah proizvodnji sira – najavio je Mario Gospodnetić.
Pravi je kuriozitet da Brač još uvijek nema siranu, a ne postoji ni organizirani otkup, zbog čega velike količine mlijeka odu – utaman.
Kvalitetom blizak parmezanu
U Nerežišćima je 1939. godine proizvedeno 9777 kilograma bračkoga sira. Kvalitetu sira analizirao je Mljekarski zavod u Škofjoj Loki ocijenivši ga “vrlo dobrim”, uz napomenu da je to jedini sir u tadašnjoj državi koji se po kvaliteti i okusu približio parmezanu. Nadalje, ostalo je zapisano kako je “Konzument” u Splitu te 1939. godine više tražio brački nego paški sir. Otkupne cijene kretale su se od 20 do 24 dinara za jedan kilogram. Prve količine bračkoga sira iz vezene su i u Ameriku jer su ga tražili naši iseljenici.
IVICA RADIĆ Slobodna Dalmacija
FOTO: CROPIX
