U uzgoju duhana na našim područjima država je imala glavnu riječ, strogo se vodilo računa gdje se duhan smije saditi i u kojoj količini.
Izgradnja zgrada za otkup duhana s ciljem otkupa i sa velikim skladištima zbog spriječavanja šveca duhana, čak je bila organizirana financijska policija koja je imala zadatak staviti pod nadzor proizvodnju i palsman duhana.
Kvaliteta Hercegovačkog i Imotskog duhana je bila nadaleko poznata ne zamo u našem kraju nego u cijeloj Europi i svijetu!
Da bi proizvodnja duhana uspijela cijela godina mora imati podobne uvijete, kiša treba padati u određeno doba, nesmije biti tuče, sunčano razdoblje u vrijeme berbe i kiša i vlaga kada se duhan obrađuje i skladišti!
Svi ti uvjeti su otežavali život i uzgoj duhana na našim prostorima!
U rano proljeće sjeme duhana se držalo u toplim prostorijama da bi proklijalo sjeme koje se sadilo u malene “aleje” vrtiće sa ovčijim gnojivom izrađene za tu namijenu!
Zasađeno sijeme se moralo zalijevati dva puta dnevno.
Kod pripreme za sadnju duhana njive su morale biti najplodnije i trebalo ih je dobro pripremiti, duboko uzorati i uskopati njiva se ravanala “branom” poljoprivredni alat za ravnanje zemlje koja je morala biti besprijekorno ravna.
Na zemlji se duhanskim grabljama pravile mali jarci koji su služili za organiziranje sadnje da bi duhanska policija lakše izbrojila sadnice duhana i odredila koliki će biti prinos na određenom komadu zemlje!
Pri sadnji duhana se moralo paziti na puno stvari jedna od tih stvari je bila kiša, ako par dana poslje sadnje nije pala kiša seljak bi morao ručno zaljevati sadnice i prekrivati ih vlažnom mahovinom da zadrži valagu u zemlji što je bio veoma težak posao jer se voda morala donjeti ručno sa udaljenosti od nekoliko kilometara.
Listovi duhana se beru prije nego stabljika potpuno naraste, beru se postupo svako nekoliko dana po nekoliko donjih listova.
Cijeli proces baranja duhana traje oko dva mijeseca i uvelike ovisi o vremenskim prilikama!
Berba počinje sa ljetnjim vrućinama i traje do kraja kolovoza, ubrani listovu duhana se slažu u košaru i nose se na nizanje!
Nizanje duhana je proces postavaljanja duhana na konac dug 2 m koji potom se stavlja u taman zatvoren prostor da poprimi žutu boju. Nkakon toga se suši na suncu na “stivama” gredice od daske za viješanja duhana.
Suhi duhan se sprema u prostorije sa dosta vlage do kasne jeseni te se tada uređuje i predaje u duhansku postaju!
Uređivanje duhana se sastojalo od ravnanja listova”isplačivanja” slaganje listova istih po bolji i kvaliteti u snopove od deset komada, cijeli proces slaganja nazivala se moba pri kojem je sudjelovalo cijelo mijesto, radilo se uz pijesmu i veselje do kasno u noć, na mobi su sudjelovli momci i djevojke iz okolice i uz vino i zalogaj su se svi zabavljali!
Nakon toga je duhan išao na prodaju u duhansku stanicu. Nije se cijeli duhan prodavao ostavljalo se za osobne potrebe.
Pušači bi osušeni list duhana sijekli na sitne niti i umotavali u drugi list duhana za pušenje, kasnije su se pojavili listići za motanje kartine.
Duhan se palio kresivom i spremao se u kese dobivene od ovčije ili volovske kože koja je napravljena od muda ovna ili bika.
Iz njih se vadila jaja i očistila bi se od masnoća potom se punila sa lugom ili pepelom i objesilo o gredu da se osuši kao što se suši meso ili koža od koje su se radili opanci!
Kesa “muda” se dodatno sušila vani na burovnom vremenu, kada se dobro osuši obrije se i skidaju dlake umače se u ocat i ponovno suši nakon toga se kesa puni ostacima duhana i ostavlja u podrum da omekša i poprimi miris duhana, ovako pripremljna kesa je bila idealna za držanje duhana mogla se nositi u žepu ili torbi a u njoj je duhan bio optimalno vlažan i pogodan za pušenje skupa sa duhanom u kesi se držalo i kresivo.
Duhan kojeg je država otkupljivala nakon prerade i proizvodnje cigareta je bio izuzetno skup i veoma nedostupan širim masama pa je jedan od glavnih poslova bio i šverc duhana, budući da su vlasti davale veoma malu cijenu duhana za razliku od realne tržišne cijene jedan dio duhana se sakrivao za šverc i prodaju na crno.
Prodaju duhana na crnom tržištu su obavljali duvanždije maldi momci sa posebnim torbama su prenosili duhan i prodavali po ostalim selima i mjestima lijepe naše.
Država i financijska policija je znala za šverc duhana i često su pripremali zasjede na mjestima gdje se prodavao i švercao duhan, kazne za šverc su bile rigorozne i uključivale su batine u velikim količinama, ali naši ljudi su bili iznimno snalažljivi po tom pitanju pa su imali svoje doušnike i organizirali se međusobno da bi time lakše prehranili sebe i svoju obitelj.
Država je za cijenu duhana davala oko 30% realne vrijednosti i uz to je zahtijevala jedan dio duhana kao porez, sa tim nametima i lošom cijenom naši ljudi su se okrećali švercu duhana.
Proizvodnja duhana u dalmaciji i Hercegovini je izumrla prije više od 50-tak godina, pomozite i vašim doprinosom da budućim naraštajima ostavimo tradicionalne običaje i zanimanja našega kraja!